Statistička obrada podataka u SPSSu.

STATISTIČKA OBRADA PODATAKA U SPSSu

www.Statistika.co

email: info@statistika.co

Gošća Jutarnjeg programa Mostarske panorame Sandra Jovanović, psiholog u Centru za mentalno zdravlje Mostar

AUDIO: Sandra Jovanović-Miljko

Mostar, 27. lipnja 2017. godine:Gošća Jutarnjeg programa Mostarske panorame ovoga utorka bila je Sandra Jovanović, psiholog u Centru za mentalno zdravlje Mostar. Centar je osnovan 2005. godine, a naša gošća je , uz ostalo, govorila koliko entuzijazma treba za stručno osposobljavanje i uključivanje osoba s posebnim potrebama u svakodnevni život, suradnji sa Sveučilištem u Mostaru, radu Udruge In Spe, čiji je cilj osnutka zaštita i u unaprijeđenje mentalnog zdravlja osoba s iskustvom psihičkih poteškoća i članova njihovih obitelji kao i poboljšanja kvalitete življenja istih te uspostave mreže socijalne potpore.

Izvor: radio Glas MOSTARA

AGORAFOBIJA

strah od otvorenog prostora i javnih mjesta

Agorafobija je poremećaj koji se očituje intenzivnim strahom ne samo od otvorenog prostora i javnih mjesta, već  i od mnoštva ljudi (gužve) iz kojih se ne može brzo ukloniti na sigurno mjesto (obično je to dom). Stoga je ovaj poremećaj često povezan sa strahom od napuštanja doma, odlaska u trgovinu, odlaska na javna mjesta, od putovanja, itd.

Termin agoraphobia dolazi iz starogrčkog jezika, a prethodno je označavao samo strah od placa ili tržnice. Danas ova riječ ima mnogo sire značenje, ne samo strah od javnih i otvorenih mjesta. Ona uključuje i strah od udaljavanja iz kuće, od obitelji, prijatelja, od svih situacija u kojima ovakve osobe mogu doživjeti napadaj panike, a pomoć im izgleda nedostupnom.

Tko obolijeva?

Učestalost agorafobije je od 0,63-1,6 %, mada je u nekim velikim američkim gradovima cak i veća, od 2,7-5,8 %. Dvije trećine osoba koje pate od fobije su žene. Većina agorafobičara razvije simptome između 15. i 35. godine života.

Poremećaj se češće javlja u nekim obiteljima u kojima članovi pate i od drugih anksioznih poremećaja i zlouporabe alkohola.

Koji su prvi uzroci?

Psihoanalitičke teorije pretpostavljaju nesvjesni intrapsihički konflikt preedipalnog ili edipalnog tipa koji je u svezi s neprihvatljivim seksualnim ili agresivnim impulsima. Sadržaj nesvjesnih želja ili impulsa može biti u svezi s masturbacijom, sa željom oboljelih da se vrate u maternicu, sa agresivnošću, sa homoseksualnim tendencijama u muškaraca i fantazmama prostitucije u žena, sa incestuoznim željama, s promiskuitetom, sa patološkom simbiozom i separacijskim problemima.

Bihejvioralne teorije objašnjavaju nastanak agorafobije kao posljedicu nekog neugodnog iskustva (bespomoćnost, strah, panika) na javnim mjestima procesom kondicioniranja. Kondicioniranjem se anksioznost asocira sa sve većim brojem situacija, a aktivira se i ponašanje izbjegavanja zastrašujućih situacija.

Kognitivne teorije pretpostavljaju da se panične atake razvijaju u osoba koje se bezrazložno plaše i malih tjelesnih simptoma (primjerice palpitacije interpretiraju kao znake infarkta ili ozbiljne srčane bolesti). Biološke teorije tumače anksiozne atake kao nedostatnost normalnih mehanizama u središnjem živčanom sustavu (SZS) koji kontroliraju anksioznost.

Vidi: FobijeBihevioralne i kognitivne psihoterapije (BKT)

Kako se poremećaj očituje?

Bolest se očituje napadajima straha kada se oboljeli nalazi izvan svoje kuće, a može se razviti naglo ili postupno tijekom nekoliko mjeseci ili godina.

Oboljeli obično iznenada osjete nemir, neodređenu nelagodu, slabost, tjeskobu kao da su bolesni od neke organske bolesti pri čemu doživljavaju lupanje srca, vrtoglavicu, slabost u tijelu, preznojavaju se, uz panični osjećaj ugroženosti od infarkta miokarda, moždanog udara, gubitka kontrole, itd. Vremenom oboljeli počinju izbjegavati neprijatne situacije i javna mjesta ili se brzo udaljavati od njih, ali se broj takvih situacija povećava. Kada se agorafobija razvije u potpunosti oboljeli se plaše i od pomisli da izađu iz kuće jer imaju paralizirajući strah od ulice, radnji, gužvi i gomile ljudi, od zatvorenih prostora, kao što su liftovi, kazališta, kina, od vožnje autobusom, vlakom, avionom, itd. Upadljiva je i potreba bolesnika da budu stalno u prisustvu poznatih osoba, roditelja ili partnera, ili pak da nose neke predmete koji im daju određenu sigurnost (naočale, štap, bombone, lijek, itd.).

 

( nepoznat/i autor/i - djelomično prerađeni tekst/ovi iz naše arhive interesantnih tekstova sa web_a )