Statistička obrada podataka u SPSSu.

STATISTIČKA OBRADA PODATAKA U SPSSu

www.Statistika.co

email: info@statistika.co

Gošća Jutarnjeg programa Mostarske panorame Sandra Jovanović, psiholog u Centru za mentalno zdravlje Mostar

AUDIO: Sandra Jovanović-Miljko

Mostar, 27. lipnja 2017. godine:Gošća Jutarnjeg programa Mostarske panorame ovoga utorka bila je Sandra Jovanović, psiholog u Centru za mentalno zdravlje Mostar. Centar je osnovan 2005. godine, a naša gošća je , uz ostalo, govorila koliko entuzijazma treba za stručno osposobljavanje i uključivanje osoba s posebnim potrebama u svakodnevni život, suradnji sa Sveučilištem u Mostaru, radu Udruge In Spe, čiji je cilj osnutka zaštita i u unaprijeđenje mentalnog zdravlja osoba s iskustvom psihičkih poteškoća i članova njihovih obitelji kao i poboljšanja kvalitete življenja istih te uspostave mreže socijalne potpore.

Izvor: radio Glas MOSTARA

Spavanje i sanjanje


Ljudskom organizmu je san prijeko potreban jer tijelo ne može izdržati neprekidne 24-satne napore. Ali, tijelo se nikada sasvim ne isključuje. Za vrijeme sna mozak je izuzetno aktivan. Zapravo, prema jednoj teoriji mozak se upravo u snu, kada osjeti gotovo ne šalju nikakve podatke, reprogramira, a to, očito, postiže tako da se oslobađa svih zastarjelih i nepoćudnih informacija.

Postoje dva tipa spavanja: non REM (NREM) i REM spavanje. Oba su naznačena s karakterističnim fiziološkim promjenama.


NREM čini 75-80% čitavog spavanja u odraslih. To je tzv. ortodoksno spavanje karakterizirano opadanjem metaboličke aktivnosti, krvnog tlaka i broja otkucaja srca. Ortodoksno spavanje možemo dalje podijeliti na dvije faze: lagan ortodoksan san i dubok ortodoksan san. U lakom ortodoksnom snu tijelo tijekom noći do 40 puta promijeni svoj položaj, kako bi se cirkulacija krvi odvijala nesmetano, a mišići ostali pokretni. No, u duboku ortodoksnu snu i mišići i mozak su do krajnosti opušteni. Noću, dok spavamo, obično oko pet puta prelazimo iz ortodoksnog u paradoksalan san.

Za paradoksalno spavanje je karakteristično nepravilno disanje i puls, kao i brzo kretanje očiju (REM). REM spavanje slijedi nakon svakog ciklusa NREM spavanja. Većina snova se javlja tijekom REM faze sna. Moguće je da se gore navedeno reprogramiranje odvija upravo tijekom takozvanog paradoksalnog sna (REM).

Eksperimentalno je dokazano da spavači mogu vrlo vjerno opisati svoje snove, ukoliko ih probudimo za vrijeme takva spavanja. S druge strane, nakon što mine samo pet minuta od REM spavanja sjećanje na ono što smo sanjali je maglovito, a ako prođe deset minuta ne sjećamo se više ničega. Ljudi koji tvrde da ne sanjaju su oni što se ne bude odmah nakon REM spavanja, već ulaze u novu fazu ortodoksnog spavanja. REM spavanje u prosjeku traje oko 15-20 minuta, zatim slijedi 60-90 minuta ortodoksnog spavanja. Tijekom jedne noći na snove otpada čak dva sata spavanja.

Spavači koji su eksperimentalno bili lišavani REM spavanja, tako što ih se budilo kadgod bi ušli u REM fazu, postajali su sve tjeskobniji, razdražljiviji i agresivniji, a teško su se koncentrirali. Neki su imali halucinacije. Kasnije su to nadoknađivali dodatnim i duljim razdobljima spavanja.

Navedeni dokazi navode nas na zaključak da u mozgu postoji sustav koji regulira ponašanje vezano uz porive – glad, spolni nagon, agresivnost, a tokom sna se obično "prazni". Ako se funkcioniranje toga sustava poremeti, do nekontrolirane REM aktivnosti dolazi u budnu stanju. Očito je da bismo tome mogli pripisati halucinacije koje su neki ispitanici doživljavali nakon što bi bili lišavani sna.

Kvaliteta i kvantiteta sna je određena vremenom kada se odlazi spavati, vremenom od lijeganja do usnivanja, brojem i vremenom buđenja tijekom sna, vremenom konačnog jutarnjeg buđenja te učestalošću i trajanjem dnevnog sna. Potrebno je uzeti u obzir hranu te konzumiranje alkohola prije odlaska na spavanje, fizičku ili mentalnu aktivnost, uzimanje ili izostavljanje lijekova, kofeina i nikotina te također razinu i vrijeme fizičke aktivnosti. I organske bolesti (kardiovaskularne, plućne bolesti, Parkinsonova bolest, druge kronične bolesti) te psihički simptomi (kao što su: depresija, anksioznost, manija i hipomanija) također utječu na kvalitetu sna.

Za dobar san je potrebna prvenstveno dobra higijena spavanja, uz izbjegavanje činilaca koji mogu poremetiti san, a u slučaju poteškoća se savjetuje racionalno korištenje lijekova (hipnotika, sedativa, antidepresiva). Od koristi su i druga sredstva kao što je izloženost svjetlosti.

Koliko nam je potrebno sna?

Iako je nedvosmisleno utvrđeno da nitko ne može beskonačno izdržati bez spavanja, ima ljudi koji sasvim dobro žive premda spavaju samo sat ili dva na noć. Ljudima koji malo spavaju obično su svojstvene zajedničke karakteristike: fizički su zdravi, sportski građeni, a raznovrstan rad i mnogobrojni interesi ispunjavaju im duge sate njihove budnosti. Za razliku od ljudi koje muči nesanica, rijetko se žale na umor. U nekim slučajevima sklonost kratkotrajnom spavanju je nasljedna. Činjenica da postoje ljudi kojima je dovoljno sat-dva spavanja ukazuje na širok raspon potreba za snom. Uobičajeno je potrebno 8 sati sna. No, i sami pojedinci, i oni iznad i oni ispod magične brojke od osam sati sna, veoma se razlikuju u potrebama za snom. Još nerođeno dijete većinu vremena provodi spavajući, dok novorođenče spava u prosjeku 16 sati dnevno. S godinama potreba za snom postupno slabi, pa s 10 sati, koliko je potrebno šestogodišnjem djetetu, u dobi od 12 godina pada na 9 sati. Kasnije je odraslu čovjeku u prosjeku neophodno sedam i po sati sna.

Spavanje nam je svima neophodno, no njegova specifična uloga još je uvijek prijeporna. San nam je možda prijeko potreban isključivo zato da bi se mozak reprogramirao. Ili, možda, omogućuje tijelu da se, poput baterije, opet napuni. Dok spavamo povećava se proizvodnja hormona rasta i proteina, što će reći da se tijelo tijekom sna servisira i vrši popravke. Međutim, pokušaji mjerenja raznih psiholoških parametara nisu iznijeli na vidjelo niti jedan biokemijski činilac koji bi objasnio spavanje. Sve što pouzdano znamo jest da naš učinak, ukoliko smo lišeni sna, opada.

Poremećaji spavanja

Veliki postotak ljudi se žali na probleme vezane uz spavanje. Poremećaj spavanja može uzrokovati emocionalne promjene, poteškoće u memoriranju, lošije motoričke sposobnosti, smanjenu efektivnost na poslu, povećanu učestalost nezgoda u prometu. Također može doprinijeti kardiovaskularnim poteškoćama i mortalitetu. Najčešće se radi o nesanicama i spavanju tijekom dana.

Cirkadijani poremećaj ritma spavanja je desinkronizacija između unutarnjeg ritma budnosti i spavanja u okolini. Bolesnici obično imaju nesanicu (insomnia), pretjeranu pospanost tijekom dana ili oboje, što se tipično rješava nakon što se «unutarnji sat» prilagodi. Nesanica je vrlo česta smetnja, predstavlja poteškoće pri usnivanju ili trajanju spavanja, a izazivaju je najraznovrsniji uzroci; fizički, kao što je svrbež ili bol, zatim neodgovarajuća posteljina, tjeskobnost ili uzrujanost, loša probava, uzbuđenost, konzumiranje čaja ili kave prije odlaska na spavanje, nedostatna fizička aktivnost, zagušljiva spavaća soba, ili potreba za mokrenjem tijekom noći. Pospanost tijekom dana označava spavanje tijekom dana. Nesanica i pospanost tijekom dana nisu poremećaji za sebe nego simptomi poremećaja sna.

Poremećaji cirkadijanog ritma može biti rezultat vanjskih promjena (jat lag, smjenski rad) ili od unutarnjeg poremećaja dnevno/noćnog ritma samog tijela (sindrom odgođenog usnivanja).

Poremećaj spavanja uzrokovan vanjskim utjecajima mijenja i druge promjene u tijelu (uključujući tjelesnu temperaturu, izlučivanje hormona). Uz nesanicu i pospanost, to može uzrokovati mučninu, slabost, iritabilnost i depresiju. Učestale promjene cirkadijanog ritma (učestala duga putovanja, smjenski rad) su posebno teški za organizam. Simptomi se povlače nakon nekoliko dana kada se uspostavi ritam. Svjetlost najviše određuje cirkadijani ritam, izloženost svjetlu (dnevno svjetlo ili umjetno svjetlo od 5.000 do 10.000 luxa) nakon vremena kada se želi probuditi ubrzava «podešavanje» organizma. Može se probati i s melatoninom.

Poremećaj spavanja može biti vezan uz psihičke smetnje (npr. depresiju) te potrebu prilagodbe na novu situaciju - akutni emocionalni stres (emocionalni stres, gubitak posla, hospitalizacija) mogu uzrokovati nesanicu. Simptomi se tipično povlače nakon uklanjanja stresogenih čimbenika. Nesanica je najčešće kratkotrajna i prolazna.

Fizičke promjene mogu utjecati na san i uzrokovati pospanost tijekom dana. Bolesti koje uzrokuju bol ili nelagodu (npr.artritis, rak, hernija diska) posebno oni koji se pogoršavaju s pokretom uzrokuju prolazne faze noćnog buđenja i slabu kvalitetu sna. Liječenje se temelji na liječenju uzroka i smanjenju tegoba primjenom npr. analgetika prije spavanja.

Nesanica ili pak pospanost tijekom dana mogu biti rezultat kronične uporabe stimulativnih lijekova ili nekih drugih sredstava ovisnosti koji djeluju na pojedine faze spavanja.

Narkolepsija je karakterizirana pretjeranom pospanošću tijekom dana, često sa naglim gubitkom tonusa mišića (katapleksija), paralizom spavanja te s hipnagognim fenomenima. Uzrok ovog poremećaja nije poznat. Dokazano postoji genetska predispozicija za navedeni poremećaj, djeca bolesnika s narkolepsijom imaju 40 puta povećani rizik za narkolepsiju. Unatoč tome podudarnost u blizanaca je niska (25%) što upućuje na čimbenike vezane uz okolinu što često utječe na provokativni faktor. Narkolepsija je jednako česta u oba spola.

Glavni znak je prekomjerno spavanje tijekom dana, katapleksija, hipnagogne halucinacije i paraliza spavanja, a oko 10% bolesnika ima sva četiri poremećaja. Mnogi bolesnici imaju i poremećaj noćnog spavanja. Simptomi se obično javljaju kod adolescenata ili mlađih odraslih osoba koji prethodno nisu bili bolesni, iako početak može biti vezan uz neku bolest, stresni događaj ili razdoblja deprivacije spavanja. Kada započne, narkolepsija se proteže tijekom čitavog života, životni vijek nije skraćen.

Pospanost tijekom dana se može javiti bilo kada. Epizode spavanja variraju od nekoliko do više njih tijekom dana, i svaka može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati. Bolesnici mogu odoljeti spavanju privremeno, mogu se također lako razbuditi kao iz normalnog sna. Spavanja se javlja tijekom monotonih radnji (čitanje, gledanje televizije, prisustvovanje sastancima) no može se pojaviti tijekom kompleksih radnji (vožnja, govor, pisanje, jelo).

Katapleksija je trenutna slabost mišića ili paraliza bez gubitka svijesti koja je potaknuta emocionalnim reakcijama, kao što su veselje, ljutnja, strah, sreća ili često iznenađenja. Slabost može biti ograničena na ekstremitete (npr. bolesnici mogu ispustiti štap kada riba zagrize mamac) ili može uzrokovati nagle padove nakon smijanja ili ljutnje. Ovi napadaji su rezultat smanjenja mišićnog tonusa koje se javlja tijekom REM faze sna. Katapleksija se javlja u oko 3/4 bolesnika.

Paraliza spavanja je trenutna nemogućnost pomicanja odmah nakon usnivanja ili nakon buđenja. Ove povremene epizode mogu biti zastrašujuće. Javlja se u oko 1/4 bolesnika ali isto tako i u zdrave djece i rjeđe u zdravih odraslih osoba.

Hipnagogni fenomeni su posebno živahne vidne ili slušne halucinacije koje se javljaju kada se usniva, ili rjeđe, odmah nakon buđenja. Teško ih se razlikuje od intenzivnog sna i slični su živahnim snovima koji su karakteristični za REM fazu spavanja. Hipnagogni fenomeni se javljaju u oko 1/3 bolesnika, česti su kod zdrave mlade djece i povremeno se javljaju kod zdravih odraslih osoba.

Idiopatska hipersomnija je produljenje noćnog sna uz pospanost tijekom dana, razlikuje se od narkolepsije prema izostajanju katapleksije, hipnagognih halucinacija i paralize spavanja.
Poremećaji sna

Hodanje u snu (somnabulizam) - ovoj smetnji je svojstveno da čovjek koji hoda u snu zapravo spava, ali izvodi razne mehaničke pokrete, kao što je npr. hodanje ili govorenje. Ti pokreti izmiču njegovoj svjesnoj kontroli, a kad se probudi ne sjeća ih se. Brojne tragedije iz povijesti proglašene su bona fide slučajevima somnabulizma, a počinioci nisu kažnjeni, već su podvrgnuti liječenju. Psiholozi smatraju da somnabulizam predstavlja razdvajanje ponašanja od svijesti u nastojanju da se razriješe konflikti koji se tijekom sna javljaju u nesvjesnim slojevima uma. Psihoterapija može pridonijeti otkrivanju takvih konflikata i razloga hodanja u snu. Djeca su otprilike dvostruko podložnija hodanju u snu od odraslih.

Ljuljanje u snu - vrlo je česta smetnja pri spavanju. Ljudi i djeca koja se ljuljaju u snu su izložena fizičkoj opasnosti i ozljeđivanju. Začudo, ljuljanje ne prekida san, već ga, u stvari, još pojačava.

Govorenje u snu - je manji problem pri spavanju. Ljudi koji govore u snu plaše se da ne izlanu nešto što ne žele, ali ono što izgovaraju obično je sasvim nebulozno.

Noćni strah – predstavlja epizode straha, vriskanja, koje su vezane uz mjesečarenje. Češće su kod djece. Kod odraslih noćni strahovi su često povezani uz mentalne poteškoće ili alkoholizam.

Noćne more – su također češće kod djece. Pojavljuju se tijekom REM faze sna, posebno tijekom febriliteta, opće malaksalosti ili konzumiranja alkohola. Terapija je usmjerena na rješavanje psihološkog problema koji je u podlozi.

Noćni krampi – bolni grčevi u listu ili mišićima stopala se pojavljuju kod inače zdravih ljudi srednje i starije životne dobi tijekom sna. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i anamneze. Prevencija uključuje rastezanje zahvaćenih mišića tijekom nekoliko minuta prije spavanja te također u trenutku pojave grčeva. Korišteni su brojni lijekovi, niti jedan nije bio efikasan.

Periodični pokreti ekstremiteta i sindrom nemirnih nogu su češći tijekom srednje i starije životne dobi. Mehanizam nastanka smetnji nije jasan no moguće se radi o abnormalnostima u prijenosu podražaja putem određenih supstanci u mozgu ili je vezan uz prekid uzimanja nekih lijekova, ili sa uzimanjem stimulansa, antidepresiva ili kod kroničnog bubrežnog zatajenja, zatajenja jetre, trudnoće, anemije i ostalih poremećaja.

Diagnostičke metode koje koristimo pri dijagnosticiranju navedenih smetnji uključuju precizno uzete anamnestičke podatke, klinički status te polisomnografska snimanja i testove latencije spavanja. Slikovni prikaz mozga i testovi krvi i urina mogu potvrditi određenu dijagnozu.

Liječenje bolesnika s određenim tegobama je specifično, ovisi o poremećaju spavanja ili sanjanja. Preporuča se higijena sna, izbjegavanje provokativnih faktora, liječenje pridruženih bolesti, osobito kod starijih i kroničnih bolesnika. Od koristi su i kontrolirane doze lijekova (hipnotika, sedativa, ili stimulusa) ili pak druge metode (kao što je primjena dnevnog ili umjetnog svjetla).

Nekoliko zanimljivosti vezanih uz spavanje i sanjanje

Tumačenje snova


Prvi psiholog koji je snovima posvetio veliku pozornost bio je Sigmund Freud. Po njegovu mišljenju, snovi su izraz – ponekad do krajnosti simboličan – poriva neprihvatljivih našoj svjesnoj, odgovornoj ličnosti. Jedna od njegovih funkcija je, dakle, oslobađanje potisnutih napetosti. Freud je također smatrao da su snovi, obzirom na to da za vrijeme spavanja slabi budnost našeg stražara Superega, naše društvene i moralne svijesti, prilika za ispunjenje potisnutih želja.
Snovi i razlike među spolovima

Godine 1966. dvojica američkih psihologa, Calvin Hall i Robert van de Castle, razvili su metodu praćenja sadržaja snova i primijenili je na ispitivanje snova 100 studenata i 100 studentica koledža. Ustanovili su da se radnja ženskih snova obično odvija u dobro poznatim, zatvorenim prostorima, a muških na nepoznatim mjestima, na otvorenom. Muškarci češće sanjaju o skupinama ljudi, žene o pojedincima koji su im dobro poznati. U muškim snovima prisutnije je nasilje, seks, fizička aktivnost i uspjeh; u ženskim finiji oblici nasilja, više osjećaja i verbalnih aktivnosti.

Neuspjeli snovi


Prema Freudu, noćne more su neuspjeli snovi. Snivač se budi jer su njegove misli tako zastrašujuće, da mora pokrenuti svjesne obrambene mehanizme i staviti ih pod kontrolu. Psihološki gledano, noćne more se razlikuju od noćnih strahova. Prve mogu povećati puls snivača s 64 na oko 80 otkucaja u minuti, dok ga druge mogu povećati čak do 150 otkucaja u minuti. Obično se smatra da su noćni strahovi silni napadaji tjeskobe, a češći su u djece no u odraslih, vjerojatno stoga jer su oni razvili druge mehanizme hvatanja u koštac s tjeskobom.

Spavanje i smrt


Što smo stariji spavamo lošije, a najnovije istraživanje američkog Nacionalnog instituta za starenje je pokazalo da postoji veza između trajanja sna i dužine života. Stariji ljudi koji spavaju više od deset i pol sati ili manje od četiri i pol sata možda spavanju „patološkim snom“ što pokazuje da im je zdravlje ugroženo. Ovu povezanost potkrepljuju i dokazi da pojavljivanju bolesti kao što je rak ili srčane smetnje prethodi sklonost nenormalno dugotrajnom, odnosno kratkotrajnom spavanju.

Autori:                Prof. dr. sc. Vida Demarin, dr. med. ¹
Dr. sc. Marija Bošnjak Pašić, dr. med. ²
Branka Vidrih, dr. med. ³

Klinika za neurologiju KB "Sestre Milosrdnice" ¹ ²
Klinika za psihijatriju KB "Sestre Milosrdnice" ³
Zagreb, Vinogradska 29
Izvor: www.psihonet.com