Statistička obrada podataka u SPSSu.

STATISTIČKA OBRADA PODATAKA U SPSSu

www.Statistika.co

email: info@statistika.co

Gošća Jutarnjeg programa Mostarske panorame Sandra Jovanović, psiholog u Centru za mentalno zdravlje Mostar

AUDIO: Sandra Jovanović-Miljko

Mostar, 27. lipnja 2017. godine:Gošća Jutarnjeg programa Mostarske panorame ovoga utorka bila je Sandra Jovanović, psiholog u Centru za mentalno zdravlje Mostar. Centar je osnovan 2005. godine, a naša gošća je , uz ostalo, govorila koliko entuzijazma treba za stručno osposobljavanje i uključivanje osoba s posebnim potrebama u svakodnevni život, suradnji sa Sveučilištem u Mostaru, radu Udruge In Spe, čiji je cilj osnutka zaštita i u unaprijeđenje mentalnog zdravlja osoba s iskustvom psihičkih poteškoća i članova njihovih obitelji kao i poboljšanja kvalitete življenja istih te uspostave mreže socijalne potpore.

Izvor: radio Glas MOSTARA

Perzistirajući sumanuti poremećaj

Perzistirajući sumanuti poremećaj (PSP) poznat je u klasičnoj psihijatriji pod nazivom paranoidna psihoza, a u MKB-10 naziva se perzistirajući sumanuti poremećaj (F22).
Naziv paranoja spominje se već u Staroj Grčkoj te u Platonovim radovima, a znači "mimo razuma, mimo duše", što bi najbolje odgovaralo našoj riječi sumanuto, ludo. U novije vrijeme izraz paranoja nalazi se u Heirothovoj klasifikaciji iz 1818. godine, gdje označuje ludost ili bezumlje. Emil Kraepelin u svojoj klasifikaciji razlikuje paranoična stanja od paranoje, pod kojom podrazumijeva postepeni razvoj trajnog stanja sa sistematiziranim dominantno paranoidnim idejama, ali bez neophodnog defekta na planu afekta, mišljenja i funkcioniranja. Kraepelin dakle svrstava paranoju u kronične, progredirajuće bolesti i za razliku od Sigmunda Freuda izdvaja je iz skupine histerije i prisilne neuroze pomičući je u psihozu tj. prema shizofreniji, ali s boljom kliničkom slikom i funkcioniranjem.

U mlađim danima Freud tumači nastanak paranoidne psihoze poremećajem nagona homoseksualnog tipa koristeći mehanizme potiskivanja i projekcije. Kasnije, u analizi slučaja Schreber postavlja hipotezu da paranoidne persekutorne ideje i ideje ljubomore i eritromanije predstavljaju obranu od homoseksualizma. U kasnijem vraćanju na paranoidene psihoze Freud pridaje veće značenje agresivnosti tih bolesnika koju smatra konverzijom ambivalencije između ljubavi mržnje s primitivnog nivoa. Razvojem paranoje ambivalentnost nestaje, jer ljubav nestaje i ostaje samo mržnja. Ovi su Freudovi koncepti doživjeli brojne kritike i danas više nema mnogo sljedbenika koji u osobama sa sumanutim poremećajem traže bazične homoseksualce.
Kako se koncept sumanutog poremećaja mijenjao posljednjih desetljeća, nema konzistentnih epidemioloških podataka ni o prevalenciji ni o incidenciji. Većina istraživanja govori o prevalenciji od manje od 0,1 posto. Podjednako je zastupljena kod muškaraca i žena. Počinje u značajno kasnijoj dobi od shizofrenije, no često je i godinama neprepoznata.
Danas se značajno manje pažnje posvećuje psihodinamskoj teoriji sumanutog poremećaja, a daleko više biologijskoj teoriji poremećaja na nivou transmitora, gdje se pozitivnim rezultatima liječenja antipsihoticima ukazuje na sličnost sa shizofrenijom, uz nezaobilazno isticanje razlike u kliničkoj slici, boljoj prognozi na planu očuvanja ličnosti i psihopatologije izvan kruga dominantnih sumanutih ideja.
Bolest počinje obično u dobi iznad trideset godina, kada su osobe već uspostavile uhodani sistem života, zasnovale obitelj i osigurale prihode. Obično su prvi simptomi pojačana sumnjičavost.

Autor:
Autor: Prof. dr. sc. Vera Folnegović Šmalc, dr. med., Psihijatrijska bolnica Vrapče, Zagreb, Bolnička cesta 32
Izvor:  www.psihonet.com