Intimnost kao ključ dugoročnog seksualnog zadovoljstva
Novi standardi seksualne uspješnosti ističu kvantitet. Časopisi, TV serije, filmovi, pop pjesme i sveprisutna Internet pornografija govore da je više seksa, naprosto, bolje. I ne samo to. Poruke, koje stizu sa svih strana, nastoje nas uvjeriti da seksualno zadovoljstvo počiva na učestalosti i intenzitetu seksualnih odnosa (pod čime se gotovo isključivo misli na snošaj). Drugim riječima, seksualni junaci našeg doba žene su i muškarci koji praktički ne prestaju s eksplozivnim, divljim, ultra-super-hiper strastvenim seksualnim aktivnostima - ili o tome, barem, stalno maštaju. Uspješan seksualni život sveden je na "ovdje i sada", na strastveni trenutak, i pretvoren u jednoobrazni (i dobrim dijelom mehanički) atletski seks inspiriran pornografskim standardom. Važnost neočekivanoga, to jest erotskog iznenađenja, raznolikosti dodira i osjeta zamijenila je "strojna obrada partnerova tijela", to jest princip što brže i izdržljivije penetracije. Time, dakako, ne želim reći da je visoko intenzivan seks loš ili nepoželjan. Daleko od toga. Divlji je seks važan jednako kao i vođenje ljubavi, istraživalački seks ili kućno "seksualno liječenje". Ono što nastojim naglasiti jest činjenica da suvremena seksualna kultura, zasićena seksualnim impulsima, pokazuje tendenciju brisanja erotske raznolikosti i senzualnosti, zamjenjujući je diktaturom atletskog seksa.
Kakve su posljedice? Jednu od njih često čujem u razgovorima s parovima koje muči određeni seksualni problem. Mnogi od njih misle da drugi parovi "imaju seks češće od nas" - i najčešće griješe. Drugi primjer opisan je u zanimljivom novinskom članku, nedavno objavljenom u uglednom The New York Times-u. U reportaži su opisana iskustva muškaraca koji su odlučili uzeti Viagru(tm), ili jedan od sličnih lijekova (Cialis(tm), Uprima(tm), Levitra(tm)), kako bi poboljšali svoj seksualni učinak s novim partnericama. Riječ je o muškarcima koji nemaju problema s erekcijom, no koji su željeli biti sigurni da će se pokazati u "najboljem mogućem svjetlu". "Pritisak da budete seksualno super-uspješni", kažu neki od njih, "teško je podnijeti bez farmakološke pomoći". Kakvi su rezultati? Kratkoročno gledajući, dobri: partnerice su, najčešće, očarane i pune pohvala. No, dugoročni je ishod bitno drukčiji. Bez obzira na nadnaravni, višesatni seks vikendom, veze ne uspijevaju. Kao što duhovito (i točno) primjećuje jedan od intervjuiranih muškaraca: "Možda bi bilo bolje da smo barem dio vremena koji smo proveli zajedno posvetili razgovoru i upoznavanju."
Zapravo, gore opisani problem manji je od dva koja sve češće susrećemo. Činjenica je da danas, kada smo seksualno slobodniji i aktivniji nego ikada prije u povijesti, intenzivan i uzbudljiv seks više nije dovoljan za vezu. Dobar seks je postao preduvjetom za uspješnu vezu, ali ne i garancija da će se održati. Mnogo je veći problem, kao što će potvrditi svaki seksualni edukator ili terapeut, zasićenje i razmjerno brzo opadanje seksualnog interesa u trajnim vezama. Najbrže rastući seksualni problem upravo je nedostatak seksualne želje, odnosno situacija u kojoj se jedan od partnera počinje seksualno "povlačiti", ne nalazeći više dovoljno seksualnog interesa u sebi. Na taj način, vezu počinje obilježavati tzv. nesklad seksualne želje, što oba partnera čini napetim i nezadovoljnim - osobu koji želi seks češće, jer više ne dobiva što mu/joj je potrebno, a osobu koji želi seks rjeđe (ili nikada), jer je izložen/izložena nagovaranjima, prigovaranju i optužbama partnera.
Naravno, opadanje seksualnog interesa nerijetko je posljedica problema u vezi, ne-seksualnih sukoba među partnerima, profesionalnog stresa i nezadovoljstva, egzistencijalnih problema i narušenog zdravlja. No, najčešći uzrok opadanja seksualnog interesa i motivacije nije niti jedan od navedenih. Najčešći je uzrok proces koji je potpuno lišen dramatike, pa ga ne vidimo u filmovima. Riječ je o postupnom odumiranju strasti i privlačnosti, naizgled bez određenog razloga. Nedavno ga je jedna žena u ranim tridesetim opisala na sljedeći način:
"Čini se kao da svi prolazimo kroz iste faze. U početku je sve krasno, puno je strasti, pažnje, uzbuđenja. No, nakon nekog vremena, nakon šest mjeseci ili dvije godine, sve manje se tjelesno volimo ili bolje rečeno mazimo, jednostavno više nije onako kao na početku. Zašto više nema takvih ljubljenja, zavođenja, dodira? Sve izgleda nekako već viđeno... Dobro nam je zajedno, volimo se i prijatelji smo, ali sve manje ljubavnici."
Nakon faze upoznavanja i razdoblja čarobnog otkrivanja nove osobe nastupa svakodnevna stvarnost veze. Situacije se, nužno, počinju ponavljati, a zajednički život nameće uobičajene probleme, ograničenja, obaveze i navike, što uglavnom djeluje anti-seksualno. Taman kad smo se usavršili u pružanju užitaka, počinje razočaravajuće ponavljanje. Ili, kao što je jedan muškarac srednje dobi nedavno povjerio prijatelju: "Toliko mi je vremena trebalo da naučim 'svirati', a sada mi kaže da stalno ponavljam istu melodiju."
Kako dolazi do opadanja seksualnog interesa? Što leži iza uvriježenog mišljenja i iskustva mnogih kako vrijeme provedeno zajedno ubija seksualni interes i strast? Ono što odmah želim istaknuti jest da to nije univerzalni proces. Postoje parovi koji uspješno održavaju strast ne godinama, već desetljećima. Činjenica jest da seksološka istraživanja pokazuju da učestalost seksualnih odnosa vremenom opada, no to smanjivanje nije dramatično, niti nužno utječe na zadovoljstvo seksualnim životom.
Pravi uzroci nestajanja seksualnog intresa mogu se, po mom mišljenju, razdijeliti u tri skupine. U prvoj su tzv. mitovi o seksualnosti, to jest pogrešna vjerovanja vezana uz ljudsku seksualnost. Drugoj skupini pripadaju problemi vezani uz nedostatak intimnosti ili povezanosti partnera, a trećoj problem stopljenosti, koji detaljno razlaže američki terapeut David Schnarch.
Premda ću u ovome tekstu detaljnije govoriti isključivo o problemima vezanim uz intimnost, sve tri dimenzije - seksualni mitovi, intimnost i stopljenost - presudno utječu na seksualni život. Preciznije, međusobni seksualni interes partnera nije moguće održati bez intimnosti, odbacivanja popularnih seksualnih mitova i uspješnog zaobilaženja zamke stopljenosti. No, o ispunjenju ova tri uvjeta ne treba razmišljati na "sve ili ništa" način. Stvar nije u tome hoćete li, primjerice, odbaciti baš sve seksualne mitove, već da li vašim erotskim životom i dalje dominiraju pogrešne pretpostavke i nerealistična očekivanja ili ste uspjeli usvojiti nove, zdravije ideje.
Prije no što pokušam objasniti povezanost intimnosti i seksualnog interesa, ukratko o glavnim seksualnim mitovima (za detalje potražite knjigu Pepper Schwartz, Sve što znate o ljubavi i seksu pogrešno je) i problemu stopljenosti. Popis najdestruktivnijih seksualnih mitova izgleda otprilike ovako:
1. Seks = snošaj
2. Pravi muškarac je uvijek spreman za seks
3. Ako me partner/partnerica voli, u seksu će učiniti sve što želim
4. Ako partner/partnerica ne želi seks, to znači da mu/joj se ne sviđam
5. Ljubav je garancija dobrog seksa
6. Nema seksa, osobito ne dobrog, bez erekcije
7. Ljubavničke su vještine urođene, to se ne može naučiti
8. Dobar seks je nužno spontan, planiranje ga uništava
9. Muškarcima je seks važniji nego ženama
10. Loš seks nije moguće učiniti boljim, osim promjenom partnera/partnerice
11. Što smo stariji, kvaliteta seksualnog života nužno opada
Jeste li se prepoznali? Svaki od ovih mitova, a najčešće ih nalazimo u kombinaciji, dovoljan je da, prije ili kasnije, izazove probleme u seksualnom životu para. Premda neki od njih više pogađaju muškarce, a drugi žene, problem sa seksualnim mitovima podjednako je izražen u oba spola. Vršeći neprekidan pritisak kroz posve nerealistična očekivanja, koja pogrešno smatramo općeprihvaćenim, za posljedicu imaju gomilanje seksualnih frustracija. I samo je pitanje vremena kada će te frustracije prerasti u stvaran problem.
Problem stopljenosti opisuje stanje u kojem su partneri postali "najbolji prijatelji", istovremeno prestajući biti ljubavnici. Za neke (rijetke) parove, za koje seksualna dimenzija zajedništva nikada nije imala osobito važnu ulogu, to ne mora biti problem. Za većinu ostalih, stopljenost jest problematična. O čemu je riječ? Stopljenost je rezultat procesa tijekom kojeg su se partneri nastojali prilagoditi jedno drugome, izbjegavajući kritike i sukobe. Iz straha od gubitka drugoga, nesigurnosti, ovisni o partnerovim potvrdama itd, dvoje je postalo jedno. Ona i on, dakle, više nemaju život izvan veze. Sve dijele i sve misle da moraju dijeliti. Uputiti kritiku partneru postalo je za oboje jednako nezamislivo kao i pomisao da ih partner kritizira. Jednom rječju, počeli su sebe doživljavati kao "brata i sestru" i tako, logično, izgubili seksualnu motivaciju. Naime, kao što seksualni terapeuti uporno tumače, za uspješan seksualni život morate biti u stanju partnera doživljavati i kao predmet požude (seksualni objekt) i kao voljenu osobu - nerijetko istodobno. Naglasak je na ravnoteži. Prevlada li prvo, vaši će se seksualni odnosi pretvoriti u eksploataciju i završiti svađama, frustracijama i odbojnošću. Prevlada li drugo, vaši će se seksualni odnosi prorijediti i na kraju postati uspomena.
Zašto je intimnost važna za uspješan seksualni život? Nije li upravo ona razlog nestanku strasti? Nije li, naime, točno da je u dužim vezama nemoguće očuvati visoku razinu strasti i fizičke privlačnosti upravo stoga što smo stalno zajedno i što smo jedno drugom postali (dragom) navikom?
Za početak, valja razlikovati povezanost ili intimnost i stopljenost. Intimnost je ukupnost veza među partnerima, emocionalnih, fizičkih, intelektualnih, profesionalnih itd., koja ne uključuje nekritičnost i izbjegavanje razlika. Intimnost upravo počiva na različitostima (uključujući i razlike u interesima) i njihovom prihvaćanju. Stopljenost, drugim riječima, onemogućuje pravu povezanost.
Na čemu počiva intimnost? Reći da je intimnost skup svega onoga što nas povezuje ne pomaže, jer je previše općenito. Intimnost, mišljenja sam, možemo podijeliti u četiri dijela ili dimenzije. Kako sve četiri počinju istim slovom, ovu priručnu konceptualizaciju povezanosti možemo nazvati teorijom o 4P.
Intimnost počiva na Privlačnosti, Poštovanju, Povjerenju i Predanosti. Privlačnost označava fizički interes za partnera, iracionalni impuls koji potvrđuje činjenicu da partnera doživljavamo kao atraktivnu osobu. Poštovanje je, pak, rezultat stalne evaluacije partnera, potvrda da ga/ju smatramo vrijednom i specijalnom osobom - ne samo zato jer nam je drag/draga već jer ne prestajemo cijeniti ono što govori i čini. Smisao povjerenja nije potrebno tumačiti. Ono je preduvjet emocionalnom otvaranju i, kada je riječ o seksu, potpunom prepuštanju. Naposlijetku, predanost, biti predan, znači da smo se odlučili za nekoga. Da smo upravo s tom osobom odlučili podijeliti život, "u dobru i zlu", u braku ili izvan njega. U zrelih osoba, predanost znači da smo prihvatili partnerove različitosti i da ih, barem dijelom, vidimo kao mogućnost vlastitog napredovanja. Uspješna veza počiva na mogućnosti da partneri uče jedno od drugoga i na taj način razvijaju odnos. Upravo je ta promjena ili evolucija veze ključna točka. U vezi u kojoj se odnos među partnerima ne razvija i seks postaje zamorno monoton.
Povezanost, dakle, uključuje i fizičku (privlačnost) i emotivnu (povjerenje) i kognitivnu (poštovanje i predanost) komponentu. Važno je naglasiti da su ove dimenzije nužno isprepletene, odnosno da djeluju jedna na drugu. Kako je, primjerice, moguće održati privlačnost? (Osobito imamo li na umu činjenicu da s godinama ne postajemo atraktivniji.) Privlačnost, kao što je poznato, ne uključuje samo fizički izgled osobe prema kojoj je osjećamo. Veliku ulogu igraju i geste, šarm, način na koji netko hoda, boja glasa i način govora, pogled, pozornost koju nam ta osoba poklanja, te osobito njezini postupci, interesi i ideje. Često osjetimo intenzivnu privlačnost prema partneru slušajući ga/ju kako brani svoje poglede na svijet, promatrajući kako se igra se s djecom ili pomaže u nevolji, zar ne? Poštovanje, naprosto, obnavlja privlačnost dolijevajući ulje divljenja na vatru fizičke privlačnosti.
Što je s povjerenjem? Ono utječe na privlačnost samo kada ga više nema - i to negativno. Gubitak povjerenja, naime, često uzrokuje nestajanje privlačnosti: partneri koji se osjećaju iznevjereni, "izdani", kao da vide drugim očima. Osoba koja nas je iznevjerila i povrijedila odjednom je postala manje privlačna. Kao što mnogi parovi mogu posvjedočiti, potrebno je dosta vremena da se obnovi odnos i međusobna seksualna privlačnost u vezi u kojoj je došlo do gubitka povjerenja. Za neke od njih tu je i kraj zajedništva.
Što nam sve to govori o vezi između intimnosti i uspješnog seksualnog života? Jednostavno rečeno, povezanost među partnerima jest najbogatiji, i često nepresušan, izvor seksualnih impulsa. Za razliku od čisto nagonske potrebe za dodirom i fizičkim užitkom, potrebe koja se pojavljuje s vremena na vrijeme, intimnost je mnogo stalniji i usmjereniji izvor seksualne motivacije. Intimnost je, kao što žene znaju bolje od muškaraca, trajna seksualna inspiracija.
Znači li to da je intimnost garancija trajne seksualne sreće? I da i ne. Premda je bez intimnosti nemoguće održati seksualni interes, u dva slučaja niti ona nije dovoljna. U prvome je riječ o seksualnim mitovima. Paru koji seksualni život uzima zdravo za gotovo, vjerujući da ih ljubav automatski (i spontano) čini poželjnima, niti intimnost neće pomoći. Povezanost nužno ne raspršuje vjerovanje u seksualne mitove. Štoviše, partneri ponekad nastoje jedno drugo dodatno uvjeriti u njihovu "valjanost". Drugi slučaj jest onaj u kojem se intimnost preobrazila u stopljenost.
Nerealistično je očekivati da će seksualni život uvijek biti podjednako uzbudljiv i čest, odnosno da će sve biti kao tijekom prve godine poznanstva. No, posve je realistično i potrebno očekivati da će se razdoblja visoke razine uzbudljivosti i učestalosti seksualnih aktivnosti i dalje pojavljivati. Neki će parovi otkriti i da im je seksualni život vremenom postao kvalitetniji. Pitate li ih čemu to zahvaljuju, navest će intimnost i neprepuštanje rutini. Zašto onda nužnost napredovanja, koju lako uočavamo u profesionalnom životu, ne zamjećujumo u seksualnom životu? Zašto toliko žena i muškaraca, jednom kada su upoznali osobu s kojom žele zajednički život, misli da više ne moraju učiti? Krivnju sam sklon pripisati seksualnim mitovima i lijenosti. Kada bi u našem razmišljanju o seksu napokon pobijedio zdravi razum, bilo bi nam jasno da je za upješan seksualni život potrebno planiranje, trud i kreativnost - kao i za većinu drugih stvari u životu. Ovo nas vraća intimnosti, jer je upravo ona ta koja omogućava (stvara želju) i potiče trajno ulaganje u vezu. Intimnost je, tako, doista izvor seksualne motivacije.
I seksualno zadovoljstvo i intimnost danas lakše i brže ostvarujemo, ali i teže održavamo. Oboje traže periodično servisiranje: razmišljanje o načinima kako prevladati rutinu, razgovore, eksperimentiranje i vjeru da smo u stanju nešto promijeniti. Koliko ste blizu takvom shvaćanju svog seksualnog života? Postoji jednostavan način da to ustanovite. Upitajte se doživate li stvoju vezu kao proces? Očekujete li da se i dalje razvija, uz sav rizik koji to uključuje (stvari, naime, mogu krenuti i u krivom smjeru), ili biste radije da sve ostane kao što trenutno jest? Ako je odgovor negativan, neobično je da i dalje čitate ovaj tekst.
"A što akoje naš seksualni život trenutno takav", možda ćete prigovoriti, "da bolji ne može biti? Zašto bismo to željeli mijenjati?" Volio bih da mogu reći da ste pravu i da ste zauvijek zbrinuti, ali stvari nikada ne ostaju iste. Željeli mi to ili ne, život neizbježno uključuje promjene. Promjene, stoga, valja prigrliti ne samo kao nešto što ne možemo izbjeći već i kao priliku da postanemo bolji i uspješniji, zajedno i pojedinačno. Ne znači li to manje sigurnosti, izvjesnosti i komfora? Sigurno, ali su i dobitci veći.
Pravo na seksualni užitak danas je neupitno. Svatko od nas, bez obzira na dob, spol, seksualnu orijentaciju, fizička i mentalna obilježja, te vjeru u ljubav ima pravo na seksualni užitak. No, to pravo, kao što je nekima dobro poznato, nije uvijek jednostavno ostvariti. Osobito kada je riječ o održavanju seksualno uspješne veze. Zašto govorim o vezi? Zato jer vjerujem da održanje seksualnog užitka, to jest uspješan seksualni život, počiva na uspješnoj vezi. Kao što sam nastojao objasniti, strast, kreativnost, predavanje, nesebičnost i duboko zadovoljstvo koji čine seksualni užitak počivaju na razumijevanju, ostvarivanju i očuvanju intimnosti. Bez međusobne povezanosti partnera, njihov seksualni život u najboljem slučaju mogu krasiti tek besprijekorna tehnika i duboko narcisoidni trud oko užitka drugoga.
Trebam li zaključiti jednom rečenicom, ona glasi: želite li sačuvati strast, potrudite se očuvati intimnost. Premda se to može činiti jednostavnim, u pitanju su trud, strpljenje i suočavanje sa neizvjesnošću i strahom od promjena za što mnogi, čini se, nemaju niti živaca, ni vjere. Vjerujem da to nije slučaj s vama.
Izvor: http://www.plivazdravlje.hr
Napomena: Sumnjate li na pojedinu bolest i/ili stanje uvijek zatražite savjet psihologa. Nikad ne odgađajte posjet liječniku i ne zanemarujte savjet profesionalnog medicinskog osoblja zbog nečega što ste pročitali na portalu psiho.biz . Sadržaj portala nije zamjena za profesionalni medicinski savjet, dijagnozu ili terapiju i nije prilagođen osobnim potrebama pojedinog korisnika.
OnLine psihološko savjetovalište, Magistar psiholoških znanosti Sandra Jovanović Miljko Specijalist traumatske psihologije, ponedeljak-subota od 18 do 19 sati www.Psycholog.Bayern email:
