Što treba zapamtiti o seksualnim problemima i seksualnoj terapiji?
Odgovarajući na pitanja koja postavljate u rubrici Seksualnost, često razmišljam o tome što i koga preporučiti onima čiji je seksualni život opterećen problemima. Kao kratki vodič, sljedećih deset točaka nastoje sažeto prikazati temeljne inoformacije i upute vezane uz poremećaje seksualnog zdravlja. Tekst u nastavku polazi od dvije činjenice:
(A) Seksualne smetnje imaju raznorodne, i često kombinirane, uzroke;
(B) U pravilu, liječenje seksualnih smetnji podrazumijeva uključivanje u postupak i partnera/partnerice osobe koja iskazuje problem.
1. Što smatramo narušenim seksualnim zdravljem?
Polazeći od minimalne definicije seksualnog zdravlja, koja obuhvaća izostanak seksualnih problema i zadovoljstvo seksualnim iskustvima, pod njegovim poremećajem razumijemo stalne ili ponavljajuće smetnje vezane uz seksualnu motivaciju (nedostatak interesa, želje) i funkcioniranje (poteškoće u postizanju uzbuđenja i orgazma), te trajno nezadovoljstvo vlastitim seksualnim životom. Važno je naglasiti kako nezadovoljstvo, koje često narušava međusobni odnos partnera, ne mora biti uvijek vezano uz konkretni, jasno određeni, problem.
2. Koji su uzroci poremećaja seksualnog zdravlja?
Kao što iskustva seksualnih terapeuta pokazuju, uzroci seksualnih smetnji su raznorodni i uključuju:
- rigidni, anti-seksualni odgoj
- seksualno traumatična iskustva (seksualno nasilje)
- probleme u vezi (poremećeni odnos s partnerom/partnericom)
- profesionalni stres i/ili preopterećenost obiteljskim poslovima
- fizičke ozljede/upale reproduktivnih organa
- poremećaje hormonalnog i kardiovaskularnog sustava
- zlouporabu alkohola i droga
- druge zdravstvene poremećaje, osobito one psihičke naravi
- uporabu lijekova...
U tom smislu, seksualne probleme možemo podijeliti u dvije skupine: one koji su posljedica isključivo psihičkih i one koji su posljedica kombiniranih, fizičkih i psihičkih, čimbenika. Važno je upamtiti da i problemi koji nisu primarno izazvani psihičkim faktorima (primjerice, erektilni problem vezan uz operaciju prostate) ubrzo zadobivaju psihičku dimenziju - kroz rastuće frustracije, zabrinutost, strah i napetosti u vezi.
3. Što učiniti kada se pojavi seksualni problem?
Prva reakcija na nešto što se čini kao problem u seksualnom životu trebala bi uključivati tri stvari: iniciranje otvorenog razgovora s partnerom (koji će pomoći jasnijem uočavanju stanja), analizu vlastitog ne-seksualnog ponašanja koje je moglo utjecati na seksualni život (primjerice, u posljednje ste vrijeme izloženi velikom pritisku na poslu ili ste počeli uzimati novi lijek) i, naposlijetku, strpljenje. Ustanovite li, recimo, da ste pod povećanim pritiskom, nužno je uvesti neke promjene, kao što su aktivnosti koje vas opuštaju, duži san ili određivanje dana u tjednu iz kojeg ćete u potpunosti isključiti profesionalne obveze. Ako ste zbog određenog zdravstvenog problema počeli uzimati nove lijekove, nazvat ćete liječnika koji je propisao lijek i upoznati ga s promjenama u vašem seksualnom životu. Poznato je da niz lijekova može imati negativan utjecaj na seksualno funkcioniranje.
Pod posljednjim, strpljenjem, mislim poglavito na činjenicu da naš seksualni život prolazi kroz različite faze. Normalno je da ponekad bolje, a ponekad lošije funkcioniramo, da smo u nekim životnim razdobljima zainteresiraniji, a u drugim manje zainteresirani za seksualne kontakte. Naravno, strpljenje neće mnogo pomoći ukoliko uporno pokušavate "popraviti dojam", pa se - umjesto da uživate u seksu - opsesivno trudite oko izvedbe.
4. Što ako problem ne nestane sam od sebe?
Pretpostavimo da se problem koji vas muči, i o kojem ste porazgovarali s partnerom/partnericom, ponavlja duže od tri mjeseca. Promjene koje ste pokušali nisu urodile plodom. U tom slučaju, vrijeme je da potražite stručnu pomoć. Prvi korak u tom smjeru podrazumijeva vašu spremnost da, bez obzira na sram ili "ugroženu muškost", otvoreno izložite problem potpuno nepoznatoj osobi. Premda ste nebrojeno puta prepričavali "masne", eksplicitne, viceve u društvu prijatelja, možda otkrijete da razgovor o nečemu što smatrate osobnim nedostatkom izaziva mucanje, crvenilo u licu i nepodnošljivu nelagodu. Mogu vam samo reći da uvijek imate izbor. Možete naprosto odlučiti šutjeti i nastaviti živjeti s problemom.
Uspješnost tretmana često ne ovisi samo o vama već i o vašem partneru/partnerici. Njegovo/njezino odbijanje da vam se pridruži u traženju pomoći upućuje na problem u vezi, koji sigurno pridonosi onom seksualnom.
5. Kako otpočeti traženje pomoći?
Standardni postupak, osobito ako ste prethodno pokušali s određenim promjenama u načinu života (a koje se nisu pokazale djelotvorne), kreće s isključivanjem mogućih ne-psihičkih uzroka. Prva je stepenica posjet ginekologu, odnosno urologu. Nakon što upoznate liječnika s problemom uslijedit će specijalistički pregled i niz krvnih pretraga, čiji je cilj ustanoviti jesu li simptomi uzrokovani kakvom ozljedom, upalom, hormonalnim poremećajem, promjenama u krvožilnom sustavu, povišenoj razini šećera itd. Svakako spomenite lijekove koje trenutno uzimate, osobito antidepresive.
6. Što ako medicinski pregled otkrije (vjerojatni) uzrok?
Dakako, slijedit ćete upute specijalista. No, istodobno bi moglo biti potrebno unijeti i određene promjene u načinu na koji razmišljate o seksualnosti, vašim (a možda i partnerovim/partneričinim) očekivanjima i slično. Dat ću vam primjer. Većina muškaraca, a i određeni broj žena, smatra da seksualno zadovoljstvo počiva na savršenoj erekciji. Takvo vjerovanje, prije ili kasnije, dovodi do frustracija. Savršena ili 100-postotna erekcija ovisi o nizu čimbenika i nije uvijek jednako vjerojatna (a kamoli ostvariva). Nesavršena erekcija nije dokaz seksualnog poremećaja, niti umanjene muževnosti. Neobično je važno, premda i najteže za usvojiti, razumijevanje da seks nije samo - niti ponajprije - penetracija, te da seksualni užitak i zadovoljstvo moraju biti više nalik (obostranoj) igri nego natjecanju ili udarničkom pothvatu.
Ako vam je potrebna pomoć u promjeni stavova i prilagođavanju eventualnim promjenama u seksualnom funkcioniranju - izazvanim, primjerice, operacijom ili naprosto starenjem - nastavite čitati.
7. Što ako medicinski pregled ne otkrije nikakvu osobitost?
Umjesto traženja savjeta od prijatelja ili roditelja, koji baš i nisu najkvalificiranije osobe za to, potrebno je započeti potragu za kvalitetnom psihoterapijom ili psihološkim savjetovanjem. Dobro početno mjesto su žute stranice telefonskog imenika ili telefonski razgovor s djelatnicima institucija poput Društva za psihološku pomoć i Klinike za psihološku medicinu KBC Rebro.
8. Kratka povijest seksualne terapije ili što o njoj treba znati
Sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su William Masters i Virginia Johnson izvršili svojevrsnu revoluciju i, zapravo, stvorili seksualnu terapiju, dominantan je pristup liječenju seksualnih problema bio psihoanalitički. To je, konkretno, značilo da se dugotrajnom terapijom nastojalo doći do nesvjesnog "temeljnog uzroka", odraza poremećenog psihoseksualnog razvoja u klijentovim ranim godinama života (u kojem roditelji igraju aktivnu ulogu). Nakon što ga osvijestimo, glasilo je uobičajeno tumačenje, pacijentov problem će nestati. Odbacujući takav pristup, Masters i Johnsonova su se odlučili za pragmatičnost i zdrav razum smatrajući da je otkrivanje uzoroka uvijek manje važno od otkrivanja uspješne metode liječenja problema. Njihova inovacija bila je serija "domaćih zadaća", to jest osjetilnih vježbi osmišljenih kako bi se pomoglo paru da zaobiđe uobičajene, rutinske, seksualne kontakte unutar kojih je problem i izrastao. Uloga je vježbi ujedno bila i smanjiti napetost, međusobni pritisak, te omogućiti stvaranje nove, zdravije, slike seksualnosti i erotskog zadovoljstva.
Kasniji pristupi, osobito integrativni i sistematski, na različite načine kombiniraju kognitivno bihevioralni pristup Mastersa i Johnsonove s psihodinamičkim. Naglasak je, drugim riječima, i na mogućim uzrocima i načinima liječenja, jer je zaključeno da bi različiti uzroci mogli zahtijevati različite tretmane. Pitate li me za uobičajeni pristup seksualnih terapeuta danas, odgovor je jednostavan: većina spaja informiranje i educiranje klijenata (u smislu promjene problematičnih uvjerenja), konkretne vježbe ili domaće zadaće koje klijenti izvode iz tjedna u tjedan, te dubinski razgovor kojim nastoje otkriti moguće izvore nezadovoljstva u osobnoj prošlosti partnerâ, dinamici njihove veze i odnosa s drugim bliskim osobama. Ako se ukaže potreba, terapija se upotpunjuje lijekovima. Takav se, kombinirani, pristup pokazao najdjelotvornijim.
9. Ima li u Hrvatskoj seksualnih terapeuta?
Odgovor je kratak i negativan. Trenutno, u Hrvatskoj ne postoji odgovarajuća specijalizacija. Edukacija u području seksualne terapije tek je otpočela, u lipnju 2004. godine, i trebat će pričekati još nekoliko godina na prvu generaciju licenciranih seksualnih terapeuta. U nas ne postoji edukacija, niti specijalizacija za to područje. Znači li to da vam nitko ne može pomoći? Odgovor je opet kratak i odričan. Određen broj psihijatara i psihologa s terapeutskom specijalizacijom ima iskustva u radu s osobama koje se žale na seksualne probleme.
Niže navedene upute mogu vam pomoći u nalaženju kvalificirane osobe:
A) Uvijek nastojite utvrditi koliko iskustva osoba kojoj ste se obratili ima s tretmanom seksualnih smetnji - osobito s problemom koji vas muči. Naprosto pitajte!
B) Budite skeptični prema svakom tko garantira brzo i jednostavno rješavanje problema. Time, naravno, ne želim reći da terapija mora potrajati stoljeće ili dva da bi bila uspješna. Ništa manji problem nije niti terapeutovo uporno izbjegavanje da postavi određene rokove.
C) Premda se iskusni terapeut neće baviti isključivo vašim seksualnim problemom, već će nastojati analizirati i druge dimenzije, uspješan terapeut nikada neće zanemariti seksualni problem (i seksualno funkcioniranje) na račun onih "dubinskih" ili "supstancijalnih".
D) Budite pripravni na to da prva osoba koju nađete neće nužno biti i posljednja koju trebate. Zaključite li, nakon nekog vremena, da niste zadovoljni odnosom, postupcima i tumačenjima terapeuta, potražite drugog. Ne odustajte - riječ je o vašem zdravlju (a i novcu).
10. Ima li u Bosni i Hercegovini seksualnih terapeuta?
Odgovor je kratak i negativan. Trenutno, u BiH ne postoji odgovarajuća specijalizacija. U BiH ne postoji edukacija, niti specijalizacija za to područje. Određen broj psihijatara i psihologa s terapeutskom specijalizacijom ima iskustva u radu s osobama koje se žale na seksualne probleme. Neke od njih možete naći u psihološkom savjetovalištu "Pro Mente" http://www.ProMente.biz
Niže navedene upute mogu vam pomoći u nalaženju kvalificirane osobe:
A) Uvijek nastojite utvrditi koliko iskustva osoba kojoj ste se obratili ima s tretmanom seksualnih smetnji - osobito s problemom koji vas muči. Naprosto pitajte!
B) Budite skeptični prema svakom tko garantira brzo i jednostavno rješavanje problema. Time, naravno, ne želim reći da terapija mora potrajati stoljeće ili dva da bi bila uspješna. Ništa manji problem nije niti terapeutovo uporno izbjegavanje da postavi određene rokove.
C) Premda se iskusni terapeut neće baviti isključivo vašim seksualnim problemom, već će nastojati analizirati i druge dimenzije, uspješan terapeut nikada neće zanemariti seksualni problem (i seksualno funkcioniranje) na račun onih "dubinskih" ili "supstancijalnih".
D) Budite pripravni na to da prva osoba koju nađete neće nužno biti i posljednja koju trebate. Zaključite li, nakon nekog vremena, da niste zadovoljni odnosom, postupcima i tumačenjima terapeuta, potražite drugog. Ne odustajte - riječ je o vašem zdravlju (a i novcu).
11. Čimbenici koji povećavaju vjerojatnost uspješne terapije
Kada je riječ o individualnim osobinama, važnost je pozitivnog stava prema seksualnosti, spremnosti na promjene i realističnog pogleda na život teško prenaglasiti. Njihovu je važnost možda najlakše objasniti negativnim primjerima. Osobe koje odlikuje negativan stav prema seksualnosti vrlo se teško otvaraju i još teže pristaju na suradnju s terapeutom, jer svoje seksualne probleme doživljavaju kao ("zasluženu") kaznu i sramotu. Osobe koje nisu spremne na promjene, koje od terapije očekuju da izbriše njihov problem ne mijenjajući apsolutno ništa u njihovim shvaćanjima i postupcima, imaju pak golemih problema u prihvaćanju činjenice da seksualne smetnje ne nastaju ni iz čega i da, stoga, njihovo otklanjanje zahtijeva opraštanje od nekih navika. Naposlijetku, klijenti koji imaju nerealistična očekivanja, kao što je ono da će uvijek seksualno funkcionirati kao kada im je bilo osamnaest, destruirat će terapijski postupak, ili odustajanjem ili stalnim promjenama terapeuta, jer su nesposobni uočiti pozitivne pomake.
Naravno, individualne su osobine samo dio priče. Drugi, podjednako važan, jest kvaliteta veze u kojoj se pojavila seksualna smetnja. Koliko je partnerima još stalo jedno do drugoga, kako se svađaju, jesu li uopće naučili razgovarati, koliko međusobne privlačnosti još osjećaju, koliko vjeruju jedno drugom i koliko se poštuju - sve su to dimenzije koje mogu imati presudan utjecaj na uspješnost terapeutskog postupka. Važnost odnosa možda najbolje iscrtava činjenica da seksualna disfunkcija često ima funkciju. Paradoksalno, ona može biti način uspostavljanja i održanja ravnoteže među partnerima.
Izvor: http://www.plivazdravlje.hr
Napomena: Sumnjate li na pojedinu bolest i/ili stanje uvijek zatražite savjet psihologa. Nikad ne odgađajte posjet liječniku i ne zanemarujte savjet profesionalnog medicinskog osoblja zbog nečega što ste pročitali na portalu psiho.biz . Sadržaj portala nije zamjena za profesionalni medicinski savjet, dijagnozu ili terapiju i nije prilagođen osobnim potrebama pojedinog korisnika.
OnLine psihološko savjetovalište, Magistar psiholoških znanosti Sandra Jovanović Miljko Specijalist traumatske psihologije, ponedeljak-subota od 18 do 19 sati www.Psycholog.Bayern email:
