Poremećaji spavanja
Veliki postotak ljudi žali se na probleme vezane uz spavanje.
Poremećaj spavanja može uzrokovati emocionalne promjene, poteškoće u memoriranju, lošije motoričke sposobnosti, smanjenu učinkovitost na poslu, povećanu učestalost nezgoda u prometu.
Također, može pridonijeti kardiovaskularnim poteškoćama i mortalitetu. Najčešće je riječ o nesanicama i spavanju tijekom dana.
Naš mozak je podešen na 24-satni ritam, koji se naziva cirkadijani ritam, te ga brz prelazak u novu vremensku zonu ostavlja nepripremljenim i remeti naš prirodan ritam spavanja i budnosti.
Nesanica je vrlo česta smetnja koja označuje poteškoće pri usnivanju ili trajanju spavanja, a izazivaju je najraznovrsniji uzroci: fizički, kao što je svrbež ili bol, zatim neodgovarajuća posteljina, tjeskobnost ili uzrujanost, loša probava, uzbuđenost, konzumiranje čaja ili kave prije odlaska na spavanje, nedovoljna fizička aktivnost, zagušljiva spavaća soba ili potreba za mokrenjem tijekom noći.
Nesanica ili pak pospanost tijekom dana mogu biti rezultat kronične uporabe stimulativnih lijekova ili nekih drugih sredstava ovisnosti koji djeluju na pojedine faze spavanja.
Liječenje se temelji na liječenju uzroka i smanjenju tegoba primjenom npr. analgetika prije spavanja.
Pospanost tijekom dana označuje spavanje tijekom dana. Nesanica i pospanost tijekom dana nisu poremećaji za sebe nego simptomi poremećaja sna.
Poremećaj cirkadijanog ritma može biti rezultat vanjskih promjena (jat lag, smjenski rad) ili unutarnjeg poremećaja dnevno/noćnog ritma samog tijela (sindrom odgođenog usnivanja).
Poremećaj spavanja uzrokovan vanjskim utjecajima mijenja i druge promjene u tijelu (uključujući tjelesnu temperaturu, izlučivanje hormona). Uz nesanicu i pospanost, to može uzrokovati mučninu, slabost, iritabilnost i depresiju. Učestale promjene cirkadijanog ritma (učestala duga putovanja, smjenski rad) posebno su teški za organizam. Simptomi se povlače nakon nekoliko dana kada se uspostavi ritam.
Poremećaj spavanja i nesanica mogu biti vezani uz psihičke smetnje (npr. depresiju) te potrebu prilagodbe na novu situaciju - akutni emocionalni stres (emocionalni stres, gubitak posla, hospitalizacija). Simptomi se tipično povlače nakon uklanjanja stresogenih čimbenika.
Narkolepsija je karakterizirana pretjeranom pospanošću tijekom dana, često s naglim gubitkom tonusa mišića (katapleksija), paralizom spavanja te s hipnagognim fenomenima. Uzrok tog poremećaja nije poznat. Dokazano, postoji genetska predispozicija za spomenuti poremećaj pa djeca bolesnika s narkolepsijom imaju 40 puta povećan rizik za narkolepsiju.
Narkolepsija je jednako česta u oba spola. Glavni znak je prekomjerno spavanje tijekom dana, katapleksija, hipnagogne halucinacije i paraliza spavanja. Oko 10% bolesnika ima sva četiri ova poremećaja. Mnogi bolesnici imaju i poremećaj noćnog spavanja. Simptomi se obično pojavljuju u adolescenata ili mlađih odraslih osoba koji prethodno nisu bili bolesni, iako početak može biti vezan uz neku bolest, stresni događaj ili razdoblja deprivacije spavanja.
Kada započne, narkolepsija se proteže tijekom cijeloga života, s time da životni vijek nije skraćen.
Pospanost tijekom dana može se pojaviti bilo kada. Epizode spavanja variraju od nekoliko do više njih tijekom dana i svaka može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati. Bolesnici privremeno mogu odoljeti spavanju, mogu se također lako razbuditi kao iz normalnog sna.
Spavanje se pojavljuje tijekom monotonih radnji (čitanje, gledanje televizije, prisustvovanje sastancima), no može se pojaviti i tijekom kompleksnih radnji (vožnja, govor, pisanje, jelo).
Katapleksija je trenutačna slabost mišića ili paraliza bez gubitka svijesti koja je potaknuta emocionalnim reakcijama, kao što su veselje, ljutnja, strah, sreća ili, često, iznenađenja.
Slabost može biti ograničena na ekstremitete (npr. bolesnici mogu ispustiti štap kada riba zagrize mamac) ili može uzrokovati nagle padove nakon smijanja ili ljutnje.
Ti su napadaji rezultat smanjenja mišićnog tonusa koje se pojavljuje tijekom REM faze sna. Katapleksija je prisutna u oko 3/4 bolesnika.
Paraliza spavanja je trenutačna nemogućnost pomicanja odmah nakon usnivanja ili nakon buđenja. Ove povremene epizode mogu biti zastrašujuće. Pojavljuje se u oko 1/4 bolesnika, ali isto tako i u zdrave djece i rjeđe u zdravih odraslih osoba.
Hipnagogni fenomeni su posebno živahne vidne ili slušne halucinacije koje se pojavljuju kada se usniva ili, rjeđe, odmah nakon buđenja. Teško ih se razlikuje od intenzivnog sna i slični su živahnim snovima koji su karakteristični za REM fazu spavanja.
Hipnagogni fenomeni prisutni su u oko 1/3 bolesnika, česti su kod zdrave mlade djece i povremeno se pojavljuju kod zdravih odraslih osoba.
Idiopatska hipersomnija je produljenje noćnog sna uz pospanost tijekom dana - razlikuje se od narkolepsije prema izostajanju katapleksije, hipnagognih halucinacija i paralize spavanja.
Poremećaji sna
Hodanje u snu (somnabulizam) - smetnja je kojoj je svojstveno da čovjek koji hoda u snu zapravo spava, ali izvodi različite mehaničke pokrete kao što su hodanje ili govorenje.
Ti pokreti izmiču njegovoj svjesnoj kontroli, a kad se probudi, ne sjeća ih se.
Brojne tragedije iz povijesti proglašene su bona fide slučajevima somnabulizma, a počinioci nisu kažnjeni, već su podvrgnuti liječenju. Psiholozi smatraju da somnabulizam označuje razdvajanje ponašanja od svijesti u nastojanju da se razriješe sukobi koji se tijekom sna pojavljuju u nesvjesnim slojevima uma.
Psihoterapija može pridonijeti otkrivanju takvih konflikata i razloga hodanja u snu. Djeca su otprilike dvostruko podložnija hodanju u snu od odraslih.
Ljuljanje u snu - vrlo je česta smetnja pri spavanju. Ljudi i djeca koja se ljuljaju u snu izloženi su fizičkoj opasnosti i ozljeđivanju. Začudo, ljuljanje ne prekida san već ga zapravo pojačava.
Govorenje u snu - manji je problem pri spavanju. Ljudi koji govore u snu plaše se da ne kažu nešto što ne žele, ali ono što izgovaraju obično je sasvim nesuvislo.
Noćni strah - označuje epizode straha, vriskanja, koje su vezane uz mjesečarenje.
Češći je u djece. U odraslih noćni su strahovi često povezani uz mentalne poteškoće ili alkoholizam.
Noćne more - također su češće u djece. Pojavljuju se tijekom REM faze sna, posebno tijekom febriliteta, opće malaksalosti ili konzumiranja alkohola.
Terapija je usmjerena na rješavanje psihološkog problema koji je u podlozi.
Noćni krampi - bolni grčevi u listu ili mišićima stopala pojavljuju se tijekom sna u inače zdravih ljudi srednje i starije životne dobi. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i anamneze. Prevencija uključuje rastezanje zahvaćenih mišića tijekom nekoliko minuta prije spavanja te također u trenutku pojave grčeva.
Primjenjivani su brojni lijekovi, ali niti jedan nije bio učinkovit.
Periodični pokreti ekstremiteta i sindrom nemirnih nogu češći su tijekom srednje i starije životne dobi. Mehanizam nastanka smetnji nije jasan, no može biti riječi o abnormalnostima u prijenosu podražaja putem određenih supstancija u mozgu ili je vezan uz prekid uzimanja nekih lijekova, s uzimanjem stimulansa, antidepresiva, kod kroničnoga bubrežnog zatajenja, zatajenja jetre, trudnoće, anemije i ostalih poremećaja.
OnLine psihološko savjetovalište, Magistar psiholoških znanosti Sandra Jovanović Miljko Specijalist traumatske psihologije, ponedeljak-subota od 18 do 19 sati www.Psycholog.Bayern email:
