PTSP ( posttraumatski stresni poremećaj ) - dijagnoza F43.2

Posttraumatski stresni poremećaj (dijagnoza F43.2) je poremećaj u kojem se stalno ponavlja proživljavanje doživljene traume, što rezultira osjećajem užasavajućeg straha i bespomoćnosti, pa se izbjegavaju sve situacije koje bi mogle izazvati prisjećanje na doživljenu traumu. Trauma se naknadno ponovno proživljava kroz noćne more ili pojavljivanjem tih scena. PTSP postaje kroničan ako je prisutan duže od 3 mjeseca, a ako se ne liječi može oslabiti s vremenom, no kod nekih bolesnika ostavlja trajne posljedice.

Liječenje. Liječenje se sastoji od psihosocijalne terapije i farmakoterapije.

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) - dijagnoza F43.2

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) psihijatrijski je poremećaj koji se može razviti u osoba aktivno ili pasivno izloženih životno ugrožavajućim iskustvima. PTSP i ostali stresom uzrokovani poremećaji uvelike utječu na opće zdravstveno stanje pojedinca i smanjenje njegove funkcionalnosti na socijalnom i radnom planu. Zbog komplicirane dijagnoze PTSP-a i često udruženog komorbiditeta te činjenice da se dijagnoza temelji većinom na simptomima opisanim od bolesnika, pri dijagnosticiranju PTSP-a potrebno je primijeniti što više različitih metoda procjene i dijagnostičke kriterije u svim područjima rada (kliničkom, istraživačkom i forenzičkom), a dobivene podatke iskoristiti za izradu što učinkovitijeg terapijskog plana. Samo liječenje potrebno je prilagoditi pojedincu kombiniranjem psihoterapijskih, psihofarmakoloških i psihosocijalnih metoda

Opsesivno-kompulzivni sindrom

Opsesivno-kompulzivni sindrom je poremećaj u kojem se stalno nameću i ponavljaju iste neželjene misli, ideje, slike, nagoni, koje su odbojne ili užasne (opsesije), a uzrokuju potrebu da se stalno radi nešto što će umanjiti nelagodu uzrokovanu tom istom opsesijom (kompulzije). Ovaj poremećaj javlja se jednako kod muškaraca i žena.

Akutni stresni poremećaj

Uvod
Definicija i dijagnostički kriteriji
Liječenje i prognoza
Forenzički aspekti
Prikaz slučaja

Anksiozni poremećaji

Anksiozni poremećaji (AP) predstavljaju skupinu različitih medicinskih stanja u kojima dominiraju zabrinutost, strah, tjeskoba, strepnja, napetost ili nemir. Psihofarmakoterapija predstavlja temelj uspješnog liječenja anksioznih poremećaja, ali bez psihoedukacije pacijenta i njegove obitelji, te kognitivno-emocionalno-bihejvioralne terapije i promjene životnog stila i bazičnih uvjerenja pacijenta često je nemoguće postići izlječenje. U aktualnom članku pročitajte više o klasifikaciji, epidemiologiji, patofiziologiji, dijagnozi i liječenju anksioznih poremećaja.

Definicija i klasifikacija
Epidemiologija
Patofiziologija
Najpoznatije psihoanalitičke teorije su:
Klinička slika
Dijagnoza
Diferencijalna dijagnoza
Liječenje
Literatura

Jednostavne fobije

Ovdje spadaju strahovi od specifičnih situacija i objekata, koji obično započinju u djetinjstvu ili mladosti, a nemaju tendenciju fluktuacije kao sto je slučaj u agorafobija.

Tko obolijeva?

Jednostavne fobije su najčešće, a češće se javljaju u žena (od 3,8-14,5 % u muškaraca te 8,5-25,9 % u žena). Najčešće se javljaju u djetinjstvu, između treće i osme godine života. Većina ljudi ne traži liječničku pomoć zbog jednostavnih fobija.