Bihevioralno-kognitivne terapije
ŠTO SU BIHEVIORALNO-KOGNITIVNE TERAPIJE?
Bihevioralne i kognitivne terapije su psihološki, znanstveno zasnovani pristupi za koje istraživanja pokazuju da su efikasni za širok raspon problema. Klijenti i terapeuti zajedno rade na identificiranju i razumijevanju problema u terminima odnosa između misli, osjećaja i ponašanja. Pristup je obično usmjeren na teškoće ovdje i sada i oslanja se na razvijanju zajedničkog shvaćanja klijentovih problema između terapeuta i klijenta.
To vodi ka utvrđivanju individualiziranih, vremenski ograničenih ciljeva i strategija tretmana koji se kontinuirano prate i procjenjuju. Bihevioralni i kognitivni terapeuti rade s pojedincima, obiteljima i grupama. Ovaj se pristup može koristi u pomoći pojedincima neovisno o njihovim sposobnostima, kulturi, rasi, spolu ili seksualnoj preferenciji.
Bihevioralni i kognitivni terapeuti su obično zdravstveni radnici, kao što su medicinske sestre, psiholozi, liječnici, socijalni radnici, savjetnici i sl. Dok svi bihevioralni i kognitivni psihoterapeuti dijele gore navedene principe, pojedini terapeuti mogu se proglašavati kognitivnim terapeutima, bihevioralnim terapeutima, kognitivno bihevioralnim terapeutima, ili racionalno emotivno bihevioralnim terapeutima. Ovi različiti nazivi često odražavaju preferenciju i trening pojedinih terapeuta za specifične tehnike kojima se ili direktno suočavaju s problemnim mislima, pretpostavkama i vjerovanjima (kognitivni terapeuti), direktno usmjeravaju na ponašanje (bihevioralni terapeuti) ili za kombinaciju tehnika koje su usmjerene na misli i na ponašanja (kognitivno bihevioralni terapeuti i racionalno emotivno bihevioralni terapeuti). Ma koji od ovih naziva koristili, obično se pristup naziva BKT. Ono što je najvažnije, svi terapeuiti imaju za cilj pomoći klijentima u dostizanju željenih promjena u načinu mišljenja, osjećanja i ponašanja.
Bihevioralni i kognitivni terapeuti su obično zdravstveni radnici, kao što su medicinske sestre, psiholozi, liječnici, socijalni radnici, savjetnici i sl. Dok svi bihevioralni i kognitivni psihoterapeuti dijele gore navedene principe, pojedini terapeuti mogu se proglašavati kognitivnim terapeutima, bihevioralnim terapeutima, kognitivno bihevioralnim terapeutima, ili racionalno emotivno bihevioralnim terapeutima. Ovi različiti nazivi često odražavaju preferenciju i trening pojedinih terapeuta za specifične tehnike kojima se ili direktno suočavaju s problemnim mislima, pretpostavkama i vjerovanjima (kognitivni terapeuti), direktno usmjeravaju na ponašanje (bihevioralni terapeuti) ili za kombinaciju tehnika koje su usmjerene na misli i na ponašanja (kognitivno bihevioralni terapeuti i racionalno emotivno bihevioralni terapeuti). Ma koji od ovih naziva koristili, obično se pristup naziva BKT. Ono što je najvažnije, svi terapeuiti imaju za cilj pomoći klijentima u dostizanju željenih promjena u načinu mišljenja, osjećanja i ponašanja.
U sljedećem primjeru opisano je kako misli, osjećaji i ponašanja mogu utjecati na nas.
“Sue je gotovo zaspala i, prije no što je uspjela podići slušalicu, telefon je prestao zvoniti. Već neko vrijeme je patila od anksioznosti i depresije. Odmah je pomislila na svoju kći Lizu koja je nedavno preselila u London. Pomislila je “Sigurno se nešto dogodilo Liz! Sigurno je zvala policija da me obavijesti kako je Liz imala tešku nesreću”. Pri pomisli da se nešto dogodilo Liz, osjetila je kruljenje u želucu i lupanje srca. Misli su joj nekontrolirano navirale i prestrašila se da gubi razum. Pokušala je nekoliko puta nazvati Lizin broj, ali nije bilo odgovora. To je smatrala dodatnim dokazom da se Liz desilo nešto loše. Osjećala je takvu paniku da nije mogla zaspati čitavu noć, usprsko dodatnoj dozi lijekova. Bila je prestravljena razmišljajući o svemu što se moglo dogoditi, pa je čak pomišljala da nazove neku od Londonskih bolnica. Sljedećeg je jutra saznala od Liz da je ostala prespavati u kući svoje prijateljice i da je s njom sve u redu. Usprkos tome, ostala je uznemirena i nemirna tako da nije mogla otići na posao.”
“Sue je gotovo zaspala i, prije no što je uspjela podići slušalicu, telefon je prestao zvoniti. Već neko vrijeme je patila od anksioznosti i depresije. Odmah je pomislila na svoju kći Lizu koja je nedavno preselila u London. Pomislila je “Sigurno se nešto dogodilo Liz! Sigurno je zvala policija da me obavijesti kako je Liz imala tešku nesreću”. Pri pomisli da se nešto dogodilo Liz, osjetila je kruljenje u želucu i lupanje srca. Misli su joj nekontrolirano navirale i prestrašila se da gubi razum. Pokušala je nekoliko puta nazvati Lizin broj, ali nije bilo odgovora. To je smatrala dodatnim dokazom da se Liz desilo nešto loše. Osjećala je takvu paniku da nije mogla zaspati čitavu noć, usprsko dodatnoj dozi lijekova. Bila je prestravljena razmišljajući o svemu što se moglo dogoditi, pa je čak pomišljala da nazove neku od Londonskih bolnica. Sljedećeg je jutra saznala od Liz da je ostala prespavati u kući svoje prijateljice i da je s njom sve u redu. Usprkos tome, ostala je uznemirena i nemirna tako da nije mogla otići na posao.”
ŠTO SE DOGAĐA U BIHEVIORALNO KOGNITIVNIM TERAPIJAMA?
U bihevioralno-kognitivnim terapijama terapeut i klijent suradnički nastoje:
* razviti zajedničko razumijevanje klijentovog problema
* utvrditi kako to utječe na klijentove misli, ponašanja i osjećaje u svakodnevnom funkcioniranju.
Na osnovi razumijevanja svakog pojedinog klijentovog problema terapeut i klijent zajedno rade na postavljanju ciljeva i usaglašavaju plan tretmana. Terapija je usmjerena na osposobljavanje klijenta za generiranje novih rješenja vlastitih problema, koja su korisnija od trenutnih načina suočavanja. To često podrazumijeva da klijent isprobava nova rješenja u vremenu između terapijskih susreta.
Terapija se organizira kroz određeni dogovoreni broj seansi. Broj potrebnih seansi ovisi o prirodi i težini klijenotovog problema. Seanse se tipično zakazuju na tjednoj osnovi, traju jedan sat. Ukupan broj obično iznosi 10 do 15 susreta, premda terapija u pojedinim slučajevima može biti i značajno kraća ili duža. Po završetku tretmana klijent i terapeut se obično dogovoraju o određenom manjem broju susreta za praćenje i održavanje postignutih rezultata.
* razviti zajedničko razumijevanje klijentovog problema
* utvrditi kako to utječe na klijentove misli, ponašanja i osjećaje u svakodnevnom funkcioniranju.
Na osnovi razumijevanja svakog pojedinog klijentovog problema terapeut i klijent zajedno rade na postavljanju ciljeva i usaglašavaju plan tretmana. Terapija je usmjerena na osposobljavanje klijenta za generiranje novih rješenja vlastitih problema, koja su korisnija od trenutnih načina suočavanja. To često podrazumijeva da klijent isprobava nova rješenja u vremenu između terapijskih susreta.
Terapija se organizira kroz određeni dogovoreni broj seansi. Broj potrebnih seansi ovisi o prirodi i težini klijenotovog problema. Seanse se tipično zakazuju na tjednoj osnovi, traju jedan sat. Ukupan broj obično iznosi 10 do 15 susreta, premda terapija u pojedinim slučajevima može biti i značajno kraća ili duža. Po završetku tretmana klijent i terapeut se obično dogovoraju o određenom manjem broju susreta za praćenje i održavanje postignutih rezultata.
KOD KOJIH PROBLEMA MOGU BKT BITI KORISNE?
Provedena su brojna istraživanja efikasnosti bihevioralnih i kognitivnih terapija (BKT). Rezultati pokazuju da je to efikasan oblik psihoterapije, osobito u tretmanu sljedećih poremećaja:
* anksioznosti i paničnih napadaja
* fobija (npr. agorafobije, socijalne fobije, jednostavne fobije)
* sindroma kroničnog umora
* depresije
* opsesivno-kompulzivnog poremećaja
* poremećaja u ishrani
* seksualnih i partnerskih problema
* problema kod djece i mladih
* općih zdravstvenih problema
* kronične boli
* loših navika (npr. tikovi)
* ljutnje, bijesa
* zlouporabe droga i alkohola
* ovisnost
* shizofrenije i psihoza
* problema povezanih s teškoćama u učenju
* bipolarnog poremećaja
* posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP)
* poremećaja spavanja
Bihevioralne i kognitivne psihoterapije (BKT) mogu se koristiti nezavisno ili u kombinaciji s lijekovima, zavisno o težini i prirodi svakog klijentovog problema.
* anksioznosti i paničnih napadaja
* fobija (npr. agorafobije, socijalne fobije, jednostavne fobije)
* sindroma kroničnog umora
* depresije
* opsesivno-kompulzivnog poremećaja
* poremećaja u ishrani
* seksualnih i partnerskih problema
* problema kod djece i mladih
* općih zdravstvenih problema
* kronične boli
* loših navika (npr. tikovi)
* ljutnje, bijesa
* zlouporabe droga i alkohola
* ovisnost
* shizofrenije i psihoza
* problema povezanih s teškoćama u učenju
* bipolarnog poremećaja
* posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP)
* poremećaja spavanja
Bihevioralne i kognitivne psihoterapije (BKT) mogu se koristiti nezavisno ili u kombinaciji s lijekovima, zavisno o težini i prirodi svakog klijentovog problema.
( nepoznat/i autor/i - djelomično prerađeni tekst/ovi iz naše arhive interesantnih tekstova sa web_a )
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
OnLine psihološko savjetovalište, Magistar psiholoških znanosti Sandra Jovanović Miljko Specijalist traumatske psihologije, ponedeljak-subota od 18 do 19 sati www.Psycholog.Bayern email:
