Kockari - Informacije za članove porodice
Opsesivno-kompulzivni sindrom
Opsesivno-kompulzivni sindrom je poremećaj u kojem se stalno nameću i ponavljaju iste neželjene misli, ideje, slike, nagoni, koje su odbojne ili užasne (opsesije), a uzrokuju potrebu da se stalno radi nešto što će umanjiti nelagodu uzrokovanu tom istom opsesijom (kompulzije). Ovaj poremećaj javlja se jednako kod muškaraca i žena.
Poremećaji prehrane
Prehranu kontrolira mnogo čimbenika, uključujući apetit, hranu, dostupnost, navike obitelji, vršnjaka i kulturne običaje, te se tiče i kontrole volje. Mršavljenje do tjelesne težine manje nego što je potrebna za zdravlje danas jako promiču suvremeni modni trendovi, kampanje za prodaju posebne hrane, te neke djelatnosti i profesije.
Jeste li opet ostali bez seksa?
Upoznajte glavne krivce za nedostatake želje za seksom!
Najčešći uzroci za nedostatak seksualne požude
Pustite trenutke kada jednostavno niste seksualno razpoloženi. Pad libida je dugotrajnija teškoća u spolnosti, ali se na pravi način može uspješno otkloniti. Razlozi za nezainteresiranost za seks su različiti, u nekim slučajevima također dublje duševno ukorijenjeni. Među najčešće uzroke ubrajamo stres, opterećenost, umor, bolest ili liječenje, hormone, osjećaje napetosti ili tjeskobe, neugodne spolne doživljaje u vrijeme djetinjstva i osjećaj krivnje povezan sa spolnošću. Nedostatak spolne požude može biti neugodan kako za osobu koja to doživljava, kao i za partnera, jer se u njegovim mislima pojavljuju mnoga pitanja, nezadovoljstvo i čak frustracija.
Smanjivanje seksualne želje među partnerima
Kratki psihotični poremećaj
Kratki psihotični poremećaj (KPP) je nova dijagnostička kategorija, javlja se u DSM-IV (šifra F23.8x) i vrlo vjerojatno se više u takvom obliku neće pojavljivati u slijedećim revizijama te klasifikacije. Evo zašto: I sama definicija tog poremećaja i klasteri simptoma pa i ostale odrednice nemaju patognomoničnosti niti specifičnosti psihopatologije, a isto tako ni specifične etiologije ni patologije ni patofiziologija, a u svezi s tim ni tipične terapije.
S kliničkog stanovišta može se reći, da se radi o vrlo vjerojatno heterogenoj skupini različitih psihotičnim stanja, koje se ne mogu svrstati u specifične poznate psihoze utemeljeno klasificirane na osnovu specifične kliničke slike i patognomoničnih simptoma ili skupine simptoma, ali i na osnovu specifičnih kriterija isključivanja (na primjer dokazani organitet isključuje shizofreniju).
Dijagnoza i tijek shizofrenije
Dijagnozu shizofrenije postavljaju psihijatri. Dijagnoza se temelji na ciljanom i strukturiranom psihijatrijskom razgovoru s bolesnikom i članovima njegove obitelji. Do danas nema nikakvih specifičnih laboratorijskih dijagnostičkih testova za shizofreniju, tj. shizofrenija se ne može dijagnosticirati nikakvim snimanjem strukture ili funkcije mozga kao ni pretragama moždane tekućine, krvi, urina i slično.
Dijagnostički kriteriji za shizofreniju (MKB-10)