Perzistirajući somatoformni bolni poremećaj

Uvod
Epidemiologija
Etiologija
Dijagnoza
Klinička slika
Diferencijalna dijagnoza
Tijek i prognoza
Liječenje
Prikaz slučaja

Uvod

Po međunarodnoj klasifikaciji mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja (MKB-10), to je poremećaj kod kojeg je dominirajuća pritužba perzistirajuća, teška, mučna bol, koja se ne može u potpunosti objasniti fiziološkim procesima ili tjelesnim poremećajima.

Shizoafektivni poremećaj

Uvod
Epidemiologija
Klinička slika i dijagnostički kriteriji
Tijek bolesti
Liječenje
Prikaz slučaja

ADHD - osnove

Kockanje - PREVENCIJA

Prevencija patološkog kocaknja može biti primarna, sekundarna i tercijalna.

Program i radionice

Reintegracija,rehabilitacija i pomoc porodicama

Intimnost kao ključ dugoročnog seksualnog zadovoljstva

Novi standardi seksualne uspješnosti ističu kvantitet. Časopisi, TV serije, filmovi, pop pjesme i sveprisutna Internet pornografija govore da je više seksa, naprosto, bolje. I ne samo to. Poruke, koje stizu sa svih strana, nastoje nas uvjeriti da seksualno zadovoljstvo počiva na učestalosti i intenzitetu seksualnih odnosa (pod čime se gotovo isključivo misli na snošaj). Drugim riječima, seksualni junaci našeg doba žene su i muškarci koji praktički ne prestaju s eksplozivnim, divljim, ultra-super-hiper strastvenim seksualnim aktivnostima - ili o tome, barem, stalno maštaju. Uspješan seksualni život sveden je na "ovdje i sada", na strastveni trenutak, i pretvoren u jednoobrazni (i dobrim dijelom mehanički) atletski seks inspiriran pornografskim standardom. Važnost neočekivanoga, to jest erotskog iznenađenja, raznolikosti dodira i osjeta zamijenila je "strojna obrada partnerova tijela", to jest princip što brže i izdržljivije penetracije. Time, dakako, ne želim reći da je visoko intenzivan seks loš ili nepoželjan. Daleko od toga. Divlji je seks važan jednako kao i vođenje ljubavi, istraživalački seks ili kućno "seksualno liječenje". Ono što nastojim naglasiti jest činjenica da suvremena seksualna kultura, zasićena seksualnim impulsima, pokazuje tendenciju brisanja erotske raznolikosti i senzualnosti, zamjenjujući je diktaturom atletskog seksa.

Tjelesni dismorfni poremećaj

Uvod
Epidemiologija
Etiologija
Dijagnoza
Klinička slika
Diferencijalna dijagnoza
Tijek, prognoza i liječenje
Prikaz slučaja

Uvod

Tjelesni dismorfni poremećaj podrazumijeva zaokupljenost umišljenom manom tjelesnog izgleda ili pretjeranu iskrivljenost u doživljaju minimalnog i beznačajnog tjelesnog defekta.
Ako ovakav doživljaj vlastitog tijela osobi uzrokuje bitne teškoće, te ako je povezan sa oštećenjem u socijalnom, radnom i drugim oblicima funkcioniranja, ima kakarkteristike duševnog poremećaja. Poremećaj je prvi put spomenuo talijanski liječnik Morselli, 1886., pod nazivom dismorfofobija. 1980. je pod tim nazivom po prvi put registriran u američkom priručniku za duševne poremećaje, DSM-III. U sljedećim je izdanjima, DSM-III-R i DSM-IV, preimenovan u tjelesni dismorfni poremećaj.
Sigmund Freud je također opisivao svog pacijenta kojeg je nazvao "čovjek vuk", a koji je imao klasične simptome tjelesnog dismorfnog poremećaja. Bio je uvjeren da je njegov nos toliko ružan da je izbjegavao bilo kakav posao i društveni život.