PSIHOTERAPIJA I LIJEČENJE ANOREKSIJE I BULIMIJE

Strategije i liječenje poremećaja prehrane

Poremećaji prehrane mogu se liječiti i vratiti normalna tjelesna težina. Što prije se ovi poremećaji dijagnosticiraju i liječe, bolji će biti rezultati. Zbog svoje složenosti, poremećaji prehrane zahtijevaju cjelovit plan liječenja koji uključuje liječničku skrb i nadzor, psihosocijalne zahvate, nutricionističko savjetovanje i po potrebi upravljanje lijekovima. U vrijeme dijagnosticiranja, klinički liječnik mora odrediti je li osoba u neposrednoj opasnosti i treba li hospitalizaciju.  

Depression ist eine psychische Störung mit verschiedenen Symptomen

Depression ist eine psychische Störung, die immer häufiger auftritt und viele Menschen betrifft. Die Symptome können sehr unterschiedlich sein und reichen von tiefer, anhaltender Traurigkeit und Bedrücktheit bis hin zu Hoffnungslosigkeit, Apathie und Interessenslosigkeit. Auch Antriebslosigkeit, innere Leere und Gefühlslosigkeit gehören zu den häufigen Anzeichen einer Depression. Betroffene können sich häufig nicht aufraffen, alltägliche Aufgaben zu erledigen und fühlen sich schnell überfordert.

Kako izgleda i kako se osjeća osoba koja pati od depresije?

Osnovne karakteristike ove bolesti su sniženo, depresivno raspoloženje, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha (anksioznosti), osjećaj krivnje, bezperspektivnosti, bezizglednosti, gubitak volje za životom, razmišljanja o samoubojstvu i pokušaji. Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita.

Socijalne fobije - Strah od ljudi i društva

Socijalne fobije su poremećaji koji se očituju iracionalnim strahom od ljudi i socijalnih situacija. Zapravo, osobe s ovim poremećajem se plaše svih situacija u kojima ih drugi mogu gledati i uvrijediti. Radi se o strahu od nastupa pri čemu su simptomi mnogo jače izraženi nego kad je riječ o normalnoj tremi ili nervozi pred nastup na javnoj sceni.

Jednostavne fobije

Ovdje spadaju strahovi od specifičnih situacija i objekata, koji obično započinju u djetinjstvu ili mladosti, a nemaju tendenciju fluktuacije kao sto je slučaj u agorafobija.

Tko obolijeva?

Jednostavne fobije su najčešće, a češće se javljaju u žena (od 3,8-14,5 % u muškaraca te 8,5-25,9 % u žena). Najčešće se javljaju u djetinjstvu, između treće i osme godine života. Većina ljudi ne traži liječničku pomoć zbog jednostavnih fobija.

Intimnost kao ključ dugoročnog seksualnog zadovoljstva

Novi standardi seksualne uspješnosti ističu kvantitet. Časopisi, TV serije, filmovi, pop pjesme i sveprisutna Internet pornografija govore da je više seksa, naprosto, bolje. I ne samo to. Poruke, koje stizu sa svih strana, nastoje nas uvjeriti da seksualno zadovoljstvo počiva na učestalosti i intenzitetu seksualnih odnosa (pod čime se gotovo isključivo misli na snošaj). Drugim riječima, seksualni junaci našeg doba žene su i muškarci koji praktički ne prestaju s eksplozivnim, divljim, ultra-super-hiper strastvenim seksualnim aktivnostima - ili o tome, barem, stalno maštaju. Uspješan seksualni život sveden je na "ovdje i sada", na strastveni trenutak, i pretvoren u jednoobrazni (i dobrim dijelom mehanički) atletski seks inspiriran pornografskim standardom. Važnost neočekivanoga, to jest erotskog iznenađenja, raznolikosti dodira i osjeta zamijenila je "strojna obrada partnerova tijela", to jest princip što brže i izdržljivije penetracije. Time, dakako, ne želim reći da je visoko intenzivan seks loš ili nepoželjan. Daleko od toga. Divlji je seks važan jednako kao i vođenje ljubavi, istraživalački seks ili kućno "seksualno liječenje". Ono što nastojim naglasiti jest činjenica da suvremena seksualna kultura, zasićena seksualnim impulsima, pokazuje tendenciju brisanja erotske raznolikosti i senzualnosti, zamjenjujući je diktaturom atletskog seksa.