ANOREKSIJA - Anorexia Nervosa
Procijenjeno je da 0,5 do 3,7% žena tijekom života pati od anoreksije nervoze.
Simptomi anoreksije uključuju:
Anoreksija nervoza
Poremećaji hranjenja rezultat su međusobnog djelovanja niza čimbenika, a mogu uključivati brojne biološke, socijalne i psihološke uzroke i kulturu u kojoj postoji obilje hrane i opsjednutost mišlju o mršavosti. U poremećaje hranjenja ubrajaju se pretilost, anorexia nervosa i bulimia nervosa. Od anoreksije boluje 0.5 - 1 % adolescentica, a smrtnost se pojavljuje u do 9% slučajeva (isključujući samoubojstvo). Stoga je anoreksija nervoza (AN) ozbiljan i potencijalno letalan poremećaj hranjenja, karakteriziran dubokim poremećajem doživljavanja slike vlastitog tijela, obuzetošću mršavošću i gubitkom tjelesne težine bez organskog uzroka.
Povijesne činjenice
Tko obolijeva od anoreksije?
Epidemiologija
Etiologija
Biološki čimbenici
Psihološki i psihodinamski čimbenici
Socijalni čimbenici
Klinička slika
Diajgnoza i diferencijalna dijagnoza
Liječenje
Literatura
Psihoterapija
Terapija kroz savjetovanje uvelike ce pomoci da otkrijete uzroke svoje depresije. Lijecnik vam moze preporuciti dobrog psihoterapeuta ili neku grupnu terapiju za samopomoc.
Lijecenje psihoterapijom (terapijom razgovorom s educiranimn strucnjakom - psihoterapeutom) bez psihofarmakoloskog lijecenja moze biti prikladno za bolesnika s blagim depresivnim poremecajem. Psihoterapija se preporuca kad postoje znacajni psihosocijalni stresori, unutarnji psihicki sukobi, medjuljudske poteskoce.
Izbor psihoterapijske metode ovisi o specificnim ciljevima, duzini lijecenja i ucestalosti seansi, te raspolozivosti terapeuta educiranih za odredjenu tehniku, ali i uvazavanju bolesnikovih zelja. Psihoterapija ima znacajni utjecaj na povecanje povjerenja bolesnika u uspjeh lijecenja i motivira bolesnika za redovito uzimanje lijeka. U lijecenju depresije kao specificni pristupi koriste se interpersonalna, kognitivna i bihejvioralna terapija, a rjedje i drugi oblici psihoterapije.
Lijecenje psihoterapijom (terapijom razgovorom s educiranimn strucnjakom - psihoterapeutom) bez psihofarmakoloskog lijecenja moze biti prikladno za bolesnika s blagim depresivnim poremecajem. Psihoterapija se preporuca kad postoje znacajni psihosocijalni stresori, unutarnji psihicki sukobi, medjuljudske poteskoce.
Izbor psihoterapijske metode ovisi o specificnim ciljevima, duzini lijecenja i ucestalosti seansi, te raspolozivosti terapeuta educiranih za odredjenu tehniku, ali i uvazavanju bolesnikovih zelja. Psihoterapija ima znacajni utjecaj na povecanje povjerenja bolesnika u uspjeh lijecenja i motivira bolesnika za redovito uzimanje lijeka. U lijecenju depresije kao specificni pristupi koriste se interpersonalna, kognitivna i bihejvioralna terapija, a rjedje i drugi oblici psihoterapije.
Prevencija stresa
Kako bismo spriječili ili ublažili stres, ponekad možemo promijeniti samu stresnu situaciju, a ponekad svoj odnos ili pogled na situaciju.
Stres je odgovor organizma na situaciju koju osoba doživljava kao ugrožavajuću po svoj tjelesni ili psihički integritet. Organizam se u stresu priprema na brzu reakciju i zaštitu - npr. pojačava se rad srca i pluća, povisuju se krvni tlak, razina šećera u krvi, mišićna napetost itd. Psihičke reakcije su strah, tjeskoba, promjene pozornosti, rasuđivanja
itd. Na primjer, svima nam se dogodilo da drhtimo od straha.
LIJEČENJE DEPRESIJE PSIHOTERAPIJOM
Brojni oblici psihoterapije pokazali su se vrlo uspiješnima kao monoterapija kod lakših i srednje teških oblika depresija, a kod teških depresija neizostavni dio liječenja uz medikamntoznu terapiju. Vrlo je bitno obratiti pažnju kako pojedinac sam sebi može pomoći i što okolina može učiniti za depresivnu osobu. Liječenje depresije je najčešće kombinirano.
Kognitivno bihevioralna terapija
Kognitivno bihevioralna terapija (KBT) efikasan je oblik psihoterapije čija je učinkovitost dokazana brojnim kliničkim studijima u liječenju različitih psihičkih poremećaja. Korijeni KBT-a sežu u razvitak bihevioralne terapije u ranom 20. stoljeću, koreliraju sa razvojem kognitivne terapije u 1960-im godinama i posljedičnom spajanju ovih tehnika.
Ocem kognitivne terapije smatra se američki psihijatar Aaron Beck čiji fokus je u početku bio na liječenju depresije. Smatrao je da kod depresije postoji distorzija mišljenja. Glavne smjernice kognitivno bihevioralne terapije su da terapeut i bolesnik rade zajedno kao tim u identificiranju i riješavanju problema. Terapeut pomaže bolesnicima da nadvladaju poteškoće, mijenjajući svoje misli, ponašanje i emocionalne odgovore. Kada su ljudi u distresu, često je prisutna distorzija mišljenja. Kognitivna terapija pomaže identifikaciju takvih misli i njihovu evaluaciju u odnosu na realitet, uči kako mijenjati distorzirane misli kako bi se osjećali bolje. Bihevioralni i kognitivni terapeuti su obično zdravstveni radnici, kao što su liječnici, psiholozi, medicinske sestre, socijalni radnici, savjetnici i sl.
Ocem kognitivne terapije smatra se američki psihijatar Aaron Beck čiji fokus je u početku bio na liječenju depresije. Smatrao je da kod depresije postoji distorzija mišljenja. Glavne smjernice kognitivno bihevioralne terapije su da terapeut i bolesnik rade zajedno kao tim u identificiranju i riješavanju problema. Terapeut pomaže bolesnicima da nadvladaju poteškoće, mijenjajući svoje misli, ponašanje i emocionalne odgovore. Kada su ljudi u distresu, često je prisutna distorzija mišljenja. Kognitivna terapija pomaže identifikaciju takvih misli i njihovu evaluaciju u odnosu na realitet, uči kako mijenjati distorzirane misli kako bi se osjećali bolje. Bihevioralni i kognitivni terapeuti su obično zdravstveni radnici, kao što su liječnici, psiholozi, medicinske sestre, socijalni radnici, savjetnici i sl.
Glavne značajke kognitivno bihevioralne terapije su:
Kognitivno bihevioralna terapija je zasnovana na kognitivnom modelu emocionalnih reakcija.
