Sindrom nemirnih nogu

-    Uvod
-    Epidemiologija
-    Etiologija
-    Dijagnoza
-    Klinička slika
-    Tijek i prognoza
-    Liječenje

Uvod

Sindrom nemirnih nogu je čest neurološki poremećaj koji se prvi puta spominje u 17. stoljeću, a 1944. opisao ga je Karl A. Ekomb i od tada je poznat pod današnjim nazivom (ponekad se naziva i Ekbomov sindrom).
Karakteriziran je neugodnim senzacijama u nogama i potrebom za pomicanjem nogu. Navedene senzacije različito se opisuju pa se često spominje mravinjanje, gmizanje, bockanje, trzanje, grčenje, trnjenje ili čak bolne senzacije koje izazivaju prekomjernu potrebu za pomicanjem nogu.

Psihodinamska teorija stresa

Latinska riječ districtia, kroz srednjovjekovnu francusku destrece i srednjovjekovnu englesku distresses, postaja je engleska riječ distress, odnosno skraćivanjem stress. Tijekom petnaestog stoljeća stres je označavao pritisak, a tek u dvadesetom stoljeću se počinje koristiti u medicini i označava duševno ili tjelesno preopterećenje i iscrpljenost organizma. Kanadski liječnik H. Selye definira stresor kao vanjski podražaj ili stimulus, a stres kao stanje tjelesnog disekvilibrija uzrokovanog stresorom. Stresori mogu biti vanjski fizički stimulusi kao različite infekcije, ali isto tako mogu biti i vanjski psihosocijalni činitelji kao ljubav i smrt. Da bi protumačila nečije odgovor na stresore, dinamska psihoterapija se usredotočuje na:

Kognitivno bihevioralna terapija

Glavne značajke kognitivno bihevioralne terapije su:

Kognitivno bihevioralna terapija je zasnovana na kognitivnom modelu emocionalnih reakcija.

LIJEČENJE DEPRESIJE PSIHOTERAPIJOM

Brojni oblici psihoterapije pokazali su se vrlo uspiješnima kao monoterapija kod lakših i srednje teških oblika depresija, a kod teških depresija neizostavni dio liječenja uz medikamntoznu terapiju. Vrlo je bitno obratiti pažnju kako pojedinac sam sebi može pomoći i što okolina može učiniti za depresivnu osobu. Liječenje depresije je najčešće kombinirano.

Manjak seksualne želje

Manjak seksualne želje odnosi se na slabo zanimanje za seks. Osoba s manjkom seksualne želje neće započeti niti reagirati na partnerovu želju za seksom.

Manjak seksualne želje odnosi se na slabo zanimanje za seks. Osoba s manjkom seksualne želje neće započeti niti reagirati na partnerovu želju za seksom. Ona neće imati seksualnih fantazija niti će težiti seksualnoj stimulaciji. Ovaj problem, koji se još naziva i hipoaktivna seksualna želja, klasificiran je u međunarodnoj klasifikaciji bolesti. Manjak seksualne žene može biti primaran (kada osoba nikad nije osjetila dovoljno seksualne želje) ili sekundaran (gdje je osoba prethodno imala želju za seksom ali ju je izgubila).

ADHD - osnove