Tjeskobna (anksiozna) djeca
Tjeskobnost ili anksioznost je stanje uplašenosti, koje se može razviti u osjećaj panike, fobije ili pak opsesivno-kompulzivne smetnje. Prati ju psihomotorna napetost i unutrašnji nemir.
Tanoreksija-opsjednutost tamnjenjem
Tanoreksija je sindrom kod kojeg osoba ima psihičku i/ili fiziološku ovisnost o izlaganju UV zrakama (suncu ili solariju). Riječ tanoreksija složenica je engleske riječi za boju kože, tan i riječi anoreksija zbog sličnosti mehanizma tih dviju bolesti. Osoba pretjerano često odlazi u solarij (ili na plažu) u želji da postigne što tamniji ten.
Hipersomnija
Hipersomnija označava patološki porast broja sati sna za više od 25 posto. Akutna hipersomnija, koja relativno kratko traje, može pratiti neke akutne sistemske bolesti, poput gripe, a mogu je uzrokovati i hipotireoza, hiperglikemija, hipoglikemija, anemija, uremija, hiperkapnija, hiperkalcemija, zatajenje jetre, epilepsija i multipla skleroza. Bolesnici sa sindromom sleep apneje često imaju kompenzacijsku dnevnu hipersomniju.
Bulimia nervosa
Bulimia nervosa je poremećaj koji također započinje s nepravilnom prehranom. Osoba koja pati od ovog poremećaja ima povećan apetit s epizodama prežderavanja, a potom izbacivanja hrane.
PSIHOTERAPIJA I LIJEČENJE ANOREKSIJE I BULIMIJE
Strategije i liječenje poremećaja prehrane
Poremećaji prehrane mogu se liječiti i vratiti normalna tjelesna težina. Što prije se ovi poremećaji dijagnosticiraju i liječe, bolji će biti rezultati. Zbog svoje složenosti, poremećaji prehrane zahtijevaju cjelovit plan liječenja koji uključuje liječničku skrb i nadzor, psihosocijalne zahvate, nutricionističko savjetovanje i po potrebi upravljanje lijekovima. U vrijeme dijagnosticiranja, klinički liječnik mora odrediti je li osoba u neposrednoj opasnosti i treba li hospitalizaciju.
PTSP ( posttraumatski stresni poremećaj ) - dijagnoza F43.2
Posttraumatski stresni poremećaj (dijagnoza F43.2) je poremećaj u kojem se stalno ponavlja proživljavanje doživljene traume, što rezultira osjećajem užasavajućeg straha i bespomoćnosti, pa se izbjegavaju sve situacije koje bi mogle izazvati prisjećanje na doživljenu traumu. Trauma se naknadno ponovno proživljava kroz noćne more ili pojavljivanjem tih scena. PTSP postaje kroničan ako je prisutan duže od 3 mjeseca, a ako se ne liječi može oslabiti s vremenom, no kod nekih bolesnika ostavlja trajne posljedice.
Liječenje. Liječenje se sastoji od psihosocijalne terapije i farmakoterapije.
